Muzejski predmeti pokazuju dva životinjska oblika boga Tota. Pisarski pribor, lunarni simboli i prizori vaganja srca povezuju ibisa i pavijana s njegovim zadaćama.
Ibis s dugim zakrivljenim kljunom i pavijan koji sjedi s rukama na koljenima mogli su u starom Egiptu predstavljati istoga boga. Tot, zaštitnik pisara i božanstvo povezano sa znanjem i Mjesecom, pojavljivao se u oba životinjska oblika. Muzejski predmeti pokazuju kako su Egipćani te prikaze povezivali s njegovim zadaćama.
Za prepoznavanje nisu važni samo oblik životinje ili glave. Kruna, pribor za pisanje i položaj figure unutar prizora mogu dati dodatne podatke. Pojedini predmeti pritom ostavljaju otvorena pitanja čak i kada je osnovni prikaz lako prepoznatljiv.
Ibis kao zaštitnik pisara
U Muzeju starina Bibliothece Alexandrine čuva se brončani ibis na drvenoj podlozi, pronađen tijekom iskapanja 1942. i 1943. u Tuna el-Gebelu. Muzejski zapis datira ga u kasno razdoblje egipatske povijesti, između 664. i 332. godine prije Krista. Visok je 23,7 centimetara.
Tot je mogao biti prikazan i kao čovjek s glavom ibisa. Pisarska paleta i pero u takvim prizorima posebno jasno označavaju njegovu ulogu. Božanska figura nosi pribor koji povezuje zapisivanje s radom egipatskih pisara.
British Museum u vodiču kroz izložbu o hijeroglifima razmatra mogućnost da je zakrivljeni kljun podsjećao na Mjesečev srp. Takvu sličnost predstavlja kao moguće objašnjenje povezanosti ibisa i lunarnog božanstva. Oblik kljuna može biti trag za tumačenje, ali ne daje potpunu povijest nastanka simbola.
Mali pavijan s neobičnim diskom
Drugi oblik vidi se na figurici u zbirci muzeja Metropolitan Museum of Art. Izrađena je od fajanse u ptolemejskom razdoblju, između 332. i 30. godine prije Krista, a visoka je samo 4,6 centimetara. Na tako malom predmetu i dalje se mogu razlikovati uska njuška i izražena dlaka oko obraza.
Iznad glave nalazi se disk s kobrom, odnosno ureusom. Kustosi upozoravaju na neobičan detalj: uz disk nisu označeni rogovi. Zbog toga ostavljaju otvorenim predstavlja li disk Mjesec, Sunce u nekom drugom aspektu božanstva ili ima drukčije značenje.
To je primjer zašto prepoznavanje životinje ne rješava svako pitanje o predmetu. Uobičajeni prikaz sjedećeg pavijana može sadržavati lunarni disk i srp, ali pojedina figura može odstupati od tog obrasca. Nedostajući dijelovi dodatno otežavaju identifikaciju: rupa na vrhu glave ponekad upućuje na izgubljeni ukras.
Mjerenje i zapisivanje u istom prizoru
Oba su oblika mogla nadzirati pisare. U prizorima božanskog suda uz “Knjigu mrtvih” Tot s glavom ibisa zapisuje rezultat vaganja srca. Pavijan se može pojaviti iznad vage. Oba prikaza tako ističu Totovu povezanost s mjerenjem, prosudbom i bilježenjem rezultata.
Mjesečeve mijene stvarale su pravilan ciklus koji se mogao promatrati i brojiti. Bibliotheca Alexandrina povezuje Totovu ulogu u uređivanju vremena s astronomijom, matematikom i računovodstvom. Pisarsko znanje i praćenje neba tako se pojavljuju među zadaćama istoga božanstva.
Predmet treba promatrati u cjelini
Pri čitanju egipatskih prikaza potrebno je povezati tijelo životinje, ukrase, materijal i mjesto u širem prizoru. Pisarska paleta može dati jasniju identifikaciju od samoga diska na glavi. Položaj uz vagu govori nešto drugo od položaja na zasebnoj podlozi.
Egipatske stele s prikazima ušiju također pokazuju koliko pojedinost na predmetu može biti važna za njegovu vjersku uporabu. Kod Totovih životinjskih oblika upravo takvi detalji omogućuju razumijevanje veze između slike božanstva i onoga što su ljudi od njega očekivali.
