Sadržaj članka
Na Valunskoj ploči s Cresa uklesana su imena triju naraštaja jedne obitelji. Gornji je redak glagoljski, a dva latinska retka ispod njega govore tko je komu bio sin i unuk. Godine 1483. istim je pismom tiskan Misal po zakonu rimskoga dvora, prva hrvatska tiskana knjiga. U stoljećima između Valunske ploče i Prvotiska glagoljicom su se prepisivale knjige te bilježili zakoni, darovanja i imena svjedoka. Tablica glagoljične azbuke pomoći će vam da pročitate prve znakove i brojke.
Kako je nastala glagoljica i zašto je bila potrebna?
Glagoljica je najstarije slavensko pismo. Nastala je u 9. stoljeću, a istraživači je pripisuju Konstantinu Filozofu, poznatijem po redovničkom imenu Ćiril. S bratom Metodom 863. godine stigao je u Veliku Moravsku na poziv kneza Rastislava. Knez je od bizantskoga cara Mihajla III. zatražio učitelje koji bi kršćanski nauk mogli tumačiti na jeziku razumljivom njegovu narodu. Za prevođenje i zapisivanje svetopisamskih i bogoslužnih tekstova trebalo je pismo prilagođeno slavenskim glasovima.
Grčka abeceda nije imala zasebna slova za neke slavenske glasove, među njima i one koje danas u hrvatskom bilježimo slovima ž, č i š. U glagoljici je svaki od njih dobio svoj znak. Prevedeni tekstovi tako su se mogli prepisivati i čitati naglas. Najstariji slavenski književni jezik, na kojem su nastali ti prijevodi, zovemo starocrkvenoslavenskim ili staroslavenskim.
Nijedan se sačuvani rukopis ne može pouzdano pripisati Ćirilovoj ruci. O ranim oblicima slova sudimo po mlađim prijepisima. Među njima je Zografsko evanđelje iz 10. ili 11. stoljeća, jedan od najstarijih sačuvanih primjera oble glagoljice.

Podrijetlo pojedinih slovnih oblika ostaje otvoreno. Neki istraživači traže uzore u grčkom i drugim pismima koja je Konstantin mogao poznavati. Drugi promatraju kako se potezi i geometrijski oblici ponavljaju u glagoljskoj azbuci pa pretpostavljaju da su slova oblikovana prema zajedničkom načelu. Da bi pretpostavka o posuđivanju bila uvjerljiva, treba objasniti podudarnosti u više slova i pokazati da je mogući uzor bio poznat u vrijeme nastanka glagoljice.
Odakle ime glagoljica?
Ime glagoljica pojavilo se stoljećima nakon nastanka pisma. Izvodi se iz glagola glagoljati, koji znači govoriti, a u hrvatskoj je crkvenoj tradiciji označavao i služenje bogoslužja na slavenskom jeziku. Riječ azbuka nastala je spajanjem imena prvih dvaju slova, az i buki, kao što je grčki alfabet dobio ime po slovima alfa i beta.
Kakav je odnos glagoljice i ćirilice?
Ćirilica nosi Ćirilovo ime. Nastala je poslije glagoljice, u krugu nastavljača ćirilometodske tradicije na području srednjovjekovne Bugarske. Njezina se slova većim dijelom oslanjaju na grčko pismo, uz dodatne znakove za slavenske glasove. Oba su se pisma rabila za slavenske književne i bogoslužne tekstove.
U hrvatskoj srednjovjekovnoj pisanoj kulturi susretale su se glagoljica, latinica i hrvatska ćirilica. Tu pojavu nazivamo tropismenošću. Na izbor pisma utjecali su sredina, pisarska tradicija i namjena teksta. Istim se pismom mogao zapisati crkvenoslavenski tekst misala i hrvatski tekst pravne isprave. O tome što uopće čini pismo možete pročitati i u tekstu o najranijim sustavima pisanja.
Kako je glagoljica zaživjela u Hrvatskoj?
Put kojim je glagoljica stigla na hrvatske prostore nije pouzdano utvrđen. Njezino širenje povezuje se s učenicima Ćirila i Metoda, kretanjem svećenika i prijenosom knjiga. Najstariji sačuvani kameni natpisi iz Istre i sa sjevernoga Jadrana potječu iz približno 10. i 11. stoljeća. Oni potvrđuju da se glagoljica ondje tada već upotrebljavala. Stariju je uporabu teže pratiti jer se iz tog doba sačuvalo malo rukopisa.
Glagoljaši su u rimskom obredu služili misu prema knjigama na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku. To je hrvatska inačica starijega slavenskog književnog jezika. U nju su tijekom stoljeća ušle osobine domaćih govora. Jezik mise i jezik kojim su vjernici razgovarali u svakodnevici zato su se razlikovali, a njihov se dodir vidi u glagoljskim knjigama.
Papa Inocent IV. u pismu iz 1248. senjskom biskupu Filipu dopustio je da se slavensko bogoslužje u njegovoj biskupiji zadrži ondje gdje je već bilo uobičajeno. Pismo bilježi i predaju po kojoj su glagoljaši pismo primili od svetog Jeronima. Jeronim je živio potkraj antike, stoljećima prije moravske misije. Pismo svjedoči o tome kako su glagoljaši u 13. stoljeću obrazlagali starinu svoje tradicije.
Glagoljaške su župe slijedile rimski obred kao i župe u kojima se misa služila na latinskom. Slavenski jezik bogoslužja zahtijevao je prijevode, prepisivanje knjiga i školovanje ljudi koji su ih znali čitati. Iz 14. i 15. stoljeća sačuvan je niz hrvatskih glagoljskih misala i brevijara. Od kraja 15. stoljeća liturgijske su knjige izlazile i iz glagoljskih tiskara.
Obla, uglata i kurzivna glagoljica
U ranim su rukopisima uobičajeni zaobljeni potezi oble glagoljice. U Hrvatskoj se postupno razvila uglata glagoljica, čiji se prepoznatljivi oblici vide u rukopisnim misalima i brevijarima iz 14. i 15. stoljeća. Potezi su pravilniji, a veći dio slova smješten je između dviju zamišljenih vodoravnih crta. Na Bašćanskoj ploči vide se prijelazni oblici. Pojedina njezina slova razlikuju se od slova u glagoljskom misalu otisnutom gotovo četiri stoljeća poslije.
S bržim pisanjem perom oblikovala se i kurzivna glagoljica. Njezine knjiške oblike nalazimo u zbornicima, a kancelarijske u ispravama, maticama i bilježničkim zapisima. Pisar je mogao pojednostaviti znak ili ga povezati sa susjednim slovom. Kad je slovo teško prepoznati, korisno je potražiti isti oblik u nekoliko riječi u tekstu koji je pisala ista ruka.
Gdje su glagoljski spomenici i što se na njima vidi?
Pojedini su natpisi još na građevinama na kojima su nastali. Neki su sačuvani u ulomcima jer je kamen ponovno upotrijebljen pri gradnji. Drugi su radi zaštite preneseni u zbirke. Na nekim se mjestima danas mogu vidjeti replike, primjerice u Jurandvoru i tvrđavi Nehaj.
Plomin i Sveti Petar u Šumi
Plominski natpis iz 10. ili 11. stoljeća uklesan je uz stariji reljef. Prikaz se tumači kao lik ilirsko-rimskoga božanstva Silvana. U starijoj je literaturi opisivan kao sveti Juraj. Istarska enciklopedija datira glagoljski natpis u 11. stoljeće i prve mu riječi čita u značenju „To je pisao…”. Nekoć dio rimskog žrtvenika, kamen je danas uzidan u bočni zid crkve svetog Jurja Staroga.

Iz Svetog Petra u Šumi potječe Supetarski ulomak iz 12. stoljeća. Branko Fučić na njemu je prepoznao glagoljska i ćirilična slova. Od cijelog su teksta ostali tek dijelovi, pa oblik pojedinih znakova i mjesto nalaza nose velik dio podataka. U Istri je sačuvan i Grdoselski ulomak iz 12. stoljeća, a u Kninu je pronađen ulomak s prijelaza iz 11. u 12. stoljeće.
Valunska ploča i krčki natpisi
Na Valunskoj ploči iz 11. stoljeća stoji jedan redak u obloj glagoljici na hrvatskom i dva retka u latinici na latinskom. Glagoljski se redak može čitati usporedno s latinskim, u kojem su rodbinske veze potpunije zapisane.

Krčki natpis iz 11. stoljeća spominje opata Maja i radove na gradnji. Bašćanska ploča iz Jurandvora, nastala oko 1100. godine, sadržava znatno duži zapis o darovanju zemlje i gradnji crkve. Izvorno je bila dio kamene pregrade koja je odvajala prostor pred oltarom od crkvene lađe u crkvi svete Lucije. Izvornik čuva Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a u crkvi u Jurandvoru izložena je replika.


Prema HAZU-u, ploča je isklesana od bijelog vapnenca, duga je gotovo dva metra i nosi trinaest redaka. Opat Držiha bilježi dar kralja Zvonimira, a opat Dobrovit u nastavku govori o gradnji crkve. U natpisu je sačuvana Zvonimirova titula „kralj hrvatskij”, jedan od najpoznatijih ranih zapisa hrvatskoga imena na hrvatskom jeziku. Ploča se neko vrijeme nalazila na podu crkve, gdje se dio natpisa izlizao. U Zagreb je prenesena 1934. radi zaštite.
Od Roča i Huma do Senja i dubrovačkog područja
U crkvi svetog Antuna opata u Roču u zid je urezan glagoljski abecedarij iz približno 1200. godine. Njegova 34 znaka pokazuju kako je izgledala tadašnja azbuka, od redoslijeda slova do znakova koji su poslije nestali iz uporabe. U Humu je u crkvi svetog Jeronima sačuvan zapis iz 12. stoljeća uz trideset zareza kojima su brojane mise za kovača Martina. U Roču je sačuvan redoslijed slova, a u Humu evidencija odsluženih misa. Uz cestu od Roča do Huma nalazi se Aleja glagoljaša, niz suvremenih spomenika toj tradiciji.

Ulomci Senjske glagoljske ploče pronađeni su 1964. pri obnovi tvrđave Nehaj. Na njima se vide motivi vinove loze, a u prvom je retku prepoznatljiv početak zaziva Oca, Sina i Duha Svetoga. Iz preostalih slova u drugom i trećem retku sadržaj se ne može pouzdano rekonstruirati. Ploča je vjerojatno služila kao crkvena pregrada, slično Bašćanskoj ploči.

Glagoljski natpisi pronađeni su i južno od Istre i Kvarnera. Marica Čunčić i Marta Perkić datirali su natpis iz Župe dubrovačke u 11. stoljeće. Pronađen je 2007. na ulomku antičkoga crijepa kraj crkve svetog Đurđa. Prema njihovu čitanju, prvi dio natpisa spominje gradnju crkve i rodbinske veze triju naraštaja. S dubrovačkog područja potječe i Konavoski natpis, koji je Marica Čunčić također datirala u 11. stoljeće.

Gdje ih potražiti uživo?
- Plomin. Reljef s natpisom vidi se na bočnom zidu crkve svetog Jurja Staroga.
- Valun. Izvorna nadgrobna ploča uzidana je u župnoj crkvi u naselju. Pronađena je na obližnjem groblju kod crkve svetog Marka.
- Jurandvor i Zagreb. U crkvi svete Lucije u Jurandvoru izložena je replika Bašćanske ploče. Izvornik se čuva u atriju palače HAZU-a na zagrebačkom Zrinjevcu.
- Roč i Hum. Ročki abecedarij urezan je u crkvi svetog Antuna opata, a Humski grafit u crkvi svetog Jeronima. Između dvaju naselja nalazi se Aleja glagoljaša.
- Senj. Replika Senjske ploče izložena je u tvrđavi Nehaj. Ulomci izvornika izloženi su u Gradskom muzeju Senj.
- Košljun. Glagoljski natpis „Mir i dobro” s naslovne fotografije nalazi se iznad ulaza u franjevački samostan.
Što su glagoljaši zapisivali i kako su počeli tiskati knjige?
Misal sadržava tekstove potrebne za slavljenje mise, a brevijar molitve i čitanja raspoređena po dijelovima dana. Na rukopisnoj stranici raspored stupaca i uvećani inicijali čitatelju pomažu pronaći početak novog odlomka. Upute o tome što se čita ili čini u pojedinom dijelu obreda često su ispisane crvenom bojom. Po toj se boji nazivaju rubrikama.
Hrvojev misal prepisao je pisar Butko početkom 15. stoljeća za Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Izvornik je u zbirci muzeja palače Topkapı u Istanbulu. Na prikazanoj stranici iz bečkoga faksimilnog izdanja vide se dva stupca uglate glagoljice i oslikani inicijal. Usporedite ih sa zaobljenim slovima Zografskoga evanđelja. U Hrvojevu misalu lakše se uočavaju ravni okomiti potezi i pravilan položaj slova u retku.

U Misalu kneza Novaka sačuvala su se dva datuma koja povezuju rukopis i tisak. Novak Disislavić dovršio je rukopis 1368. godine. Žakan Juraj iz Roča u njega je 26. lipnja 1482. u Izoli upisao bilješku o tiskanju. Rukopis je bio glavni tekstovni predložak za Prvotisak, dovršen u veljači 1483. Što se iz same bilješke može pročitati, pokazuje prijepis Staroslavenskog instituta.
Glagoljicom su se zapisivali i zakoni. Vinodolski zakon iz 1288. bilježi odredbe koje su uređivale odnose među vinodolskim općinama i njihova prava i obveze prema knezu. Najstariji sačuvani prijepis nastao je u drugoj polovici 16. stoljeća. Datumi koje treba razlikovati jesu godina donošenja zakona i vrijeme u kojem je napisan sačuvani rukopis.

Glagoljica u ribarskim ispravama i župnim maticama
Na Dugom otoku glagoljica se zadržala i u pravnim ispravama. Spis iz 1789. o pravu Saljana na ribolov pokazuje da se pismom još služilo gotovo tri stoljeća nakon Prvotiska. Na preslici iz knjige Glagoljica u Salima i saljsko pučanstvo kroz stoljeća uočljivi su povezani potezi kurziva. Usporedite ih s pravilnim, odvojenim slovima u Hrvojevu misalu.

Na preslici omišaljske matice krštenih iz 1817. vide se glagoljski redci, a ispod njih upis na latinskom jeziku i u latinici. U donjem se upisu može razabrati baptizavi infantem, što znači „krstio sam dijete”. Promjena pisma u jednoj matici sama po sebi ne govori kada je glagoljica nestala iz drugih knjiga te župe. Zvučni zapisi Staroslavenskog instituta iz Omišlja i drugih mjesta čuvaju i glagoljaško pjevanje, koje je nadživjelo svakodnevnu uporabu pisma.

Prvotisak iz 1483. i knjige iz Senja
Prva hrvatska tiskana knjiga, Misal po zakonu rimskoga dvora, dovršena je 22. veljače 1483. godine. Datum stoji u kolofonu, završnom zapisu o izdanju. Mjesto tiskanja i ime tiskara u njemu nisu navedeni. Venecija i Kosinj među predloženim su mjestima, a pitanje je i dalje otvoreno. Prvotisak je tiskan uglatom glagoljicom na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku, u crnoj i crvenoj boji.

Kolofon Senjskog misala navodi mjesto, nadnevak i trojicu ljudi koji su sudjelovali u tiskanju. Izdanje je dovršeno u Senju 7. kolovoza 1494., uz rad Blaža Baromića, Silvestra Bedričića i Gašpara Turčića. Senjska tiskara otisnula je 1496. i Spovid općenu, priručnik za ispovjednike. Slovoljevači su za tisak izrađivali znakove po uzoru na rukopisna slova, uključujući spojeve slova i oznake za kratice.

Na završnoj stranici knjige Spovid općena iznad kolofona nalazi se tiskarski znak. Kolofon navodi datum tiskanja, 25. travnja 1496., i ime tiskara Blaža Baromića. Mjesto izdanja utvrđeno je usporedbom s drugim izdanjima senjske tiskare. Na vezu između dviju knjiga mogu uputiti isti neobični oblici slova ili posebni spojevi otisnuti u oba izdanja. Digitalna preslika uključuje i završni list s tim zapisom.
Knjige otisnute do kraja 1500. godine nazivamo inkunabulama. Početkom 1530-ih u Rijeci je djelovala tiskara modruškoga biskupa Šimuna Kožičića Benje. Nekoliko desetljeća poslije protestantska je tiskara u Urachu objavila i glagoljsko izdanje Novoga zavjeta. Primjerci tih knjiga danas su u više knjižnica. Dio se može listati u digitalnoj zbirci Hrvatska glagoljica.
Kako se čita glagoljica i kako se pišu slova i brojevi?
Glagoljica se čita slijeva nadesno. Za početak odaberite kraću riječ, primjerice prepoznatljivo ime osobe ili mjesta, i prenesite je znak po znak u dogovoreni latinični prijepis. To je transliteracija. Njome se čuva podatak o zapisu, dok prijevod ili prilagodba suvremenom jeziku prenosi značenje. Tako u prijepisu Valunske ploče stoji vъnukъ, a na suvremenom hrvatskom čitamo unuk.
Glagoljična azbuka i brojčane vrijednosti
U tablici je 28 slova iz nastavnog pregleda uglate glagoljice Staroslavenskog instituta, s nazivima i brojčanim vrijednostima. Povijesne azbuke mogu sadržavati i dodatne znakove. Oblik znaka na zaslonu ovisi o fontu. Za vježbu pisanja uglatih slova poslužite se institutovim prikazom uglate glagoljice.
| Znak | Prijepis | Ime | Broj |
|---|---|---|---|
| Ⰰ | a | az | 1 |
| Ⰱ | b | buki | 2 |
| Ⰲ | v | vjedje | 3 |
| Ⰳ | g | glagoli | 4 |
| Ⰴ | d | dobro | 5 |
| Ⰵ | e | jest | 6 |
| Ⰶ | ž | živjeti | 7 |
| Ⰷ | dz (ӡ) | zelo | 8 |
| Ⰸ | z | zemlja | 9 |
| Ⰹ | ï | iže | 10 |
| Ⰻ | i | i | 20 |
| Ⰼ | j, đ | đerv | 30 |
| Ⰽ | k | kako | 40 |
| Ⰾ | l | ljudje | 50 |
| Ⰿ | m | mislite | 60 |
| Ⱀ | n | naš | 70 |
| Ⱁ | o | on | 80 |
| Ⱂ | p | pokoj | 90 |
| Ⱃ | r | reci | 100 |
| Ⱄ | s | slovo | 200 |
| Ⱅ | t | tvrdo | 300 |
| Ⱆ | u | uk | 400 |
| Ⱇ | f | frt | 500 |
| Ⱈ | h | hjer | 600 |
| Ⱋ | ć | šta | 800 |
| Ⱌ | c | ci | 900 |
| Ⱍ | č | črv | 1000 |
| Ⱎ | š | ša | 2000 |
Broj 700 u povijesnim se tekstovima mogao zapisati slovom ot (Ⱉ), koje taj nastavni prikaz izostavlja. Iže i i dva su znaka povezana s glasom i, a razlikuju se i po brojčanoj vrijednosti. Đerv se u školskim prikazima najčešće prenosi kao j. U zapisu nekih riječi iz povijesnih izvora i pri pisanju današnjih imena može služiti i za glas đ.
Jat (Ⱑ) u prijepisima se bilježi, među ostalim, kao ě ili ê. Od toga su se starog samoglasnika u hrvatskim govorima razvili različiti oblici, što se vidi u riječima mlijeko, mleko i mliko. U starijim se zapisima susreću znakovi za poluglasove, koji se u prijepisu mogu označiti kao ъ i ь. Njihova uporaba i oblici mijenjali su se, pa se u mlađim hrvatskoglagoljskim tekstovima pojavljuju i štapić ili apostrof. Znak ju (Ⱓ) u povijesnom se tekstu može pojaviti kao jedno slovo.
Vježba 1. Dva pisma na Valunskoj ploči
Na fotografiji Valunske ploče pokušajte pronaći prvo i posljednje ime u gornjem retku. Stjepan Damjanović redak prenosi kao têha sinъ vъnukъ juna. Donja dva retka navode Tehu kao Techa, Junu kao Iunna i dodaju Bratohnino ime. Iz latinskog se natpisa može razabrati da je Bratohna Tehin sin, a Juna njezin unuk. Tako latinski zapis pomaže razumjeti sažeti glagoljski redak.
Vježba 2. Kako pročitati godinu u kolofonu?
Slovo može stajati i za broj. U starim zapisima na to često upućuju točke uz znakove ili crta iznad njih. Kontekst je jednako važan, osobito kad se uz znakove spominje godina ili dan u mjesecu. U kolofonu Prvotiska godina se prepisuje kao č · u · o · v. Zbrajanjem vrijednosti 1000 + 400 + 80 + 3 dobiva se 1483. U istom kolofonu dan u mjesecu zapisan je kao i · b. Vrijednosti su 20 + 2, pa doznajemo da je misal dovršen 22. veljače.
Istim postupkom pročitajte godinu u kolofonu Senjskog misala. Niz č · u · p · g daje 1000 + 400 + 90 + 4, odnosno 1494. U oba zapisa prva dva znaka zajedno daju 1400. Sljedeća dva razlikuju 1483. od 1494. godine.
Vježba 3. Kako napisati prve riječi?
Za MORE trebaju vam znakovi mislite, on, reci i jest, odnosno ⰏⰑⰓⰅ. Zatim pokušajte sa SEN (ⰔⰅⰐ) i KRK (ⰍⰓⰍ). Povucite dvije blijede vodoravne crte na papiru i po predlošku između njih napišite uglata slova. U riječi KRK nastojte oba znaka za k napisati jednako visoko. Prekrijte latinični predložak i pročitajte vlastiti zapis.
Današnja slova lj, nj, dž i đ nemaju uvijek izravnu zamjenu jednim povijesnim znakom. Za pisanje suvremenoga imena držite se pravila iz istoga nastavnog predloška. Ako čitate ime u rukopisu, pogledajte kako isti pisar bilježi taj glas u drugim riječima.
Zašto je slova u knjizi teže razdvojiti?
Ligatura je više slova spojenih u jedan oblik, primjerice tako da dva slova dijele okomiti potez. U kratici se dio slova izostavlja. Crta iznad zapisa, poznata kao titla, može upozoriti na kraticu ili označiti broj. O čemu je riječ često se vidi iz okolnog teksta. Niz uz izraz za godinu vjerojatno je broj, dok u molitvenoj formuli možete očekivati skraćeno ime ili riječ.
Odaberite redak na stranici Hrvojeva misala i prepišite znakove koje prepoznajete. Označite nečitljiva mjesta i u susjednim redcima potražite slične oblike. Ako imate objavljeni prijepis, provjerite kojim su zagradama označena slova koja je priređivač dopunio, primjerice pri razrješavanju kratice.
Što nam spomenici govore i gdje glagoljicu vidimo danas?
Kameni natpisi čuvaju podatke o darovanjima, gradnji i obiteljima, ali često stižu do nas oštećeni ili odvojeni od mjesta na kojem su prvotno stajali. U rukopisima se bolje vide potezi pera i navike pojedinog pisara. Na tiskanoj se stranici mogu usporediti otisci istoga slova i prepoznati znakovi kojima se tiskara služila.
Najstariji sačuvani natpisi potvrđuju ranu uporabu glagoljice u Hrvatskoj, dok put kojim je stigla ostaje predmet istraživanja. Usporedba oblika slova može pomoći pri datiranju, obično unutar šireg razdoblja. Kolofon može biti mnogo precizniji. U Prvotisku daje točan dan dovršetka tiska, dok pitanje mjesta tiskanja ostaje otvoreno.
Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva obilježava se 22. veljače, na obljetnicu dovršetka Prvotiska. Pojedini znakovi žive i izvan knjižnica i učionica. Na nacionalnoj strani kovanica od jednog, dva i pet centi uglata su slova H i R spojena u ligaturu. U jednom se znaku mogu razabrati oba slova, kao i u starim glagoljskim rukopisima.
Netko je u Humu glagoljicom zabilježio koliko je misa odsluženo za kovača Martina. Više stoljeća poslije tiskar Blaž Baromić istim je pismom ostavio svoje ime na kraju knjige. Na zidu je zapis služio kao podsjetnik, a u knjizi je svakom čitatelju prenosio podatak o izdanju.
Za daljnje čitanje pogledajte priče o povijesti Hrvatske i regije i članke o arheološkim nalazištima.
Izvori i daljnje čitanje
- Staroslavenski institut, Glagoljica i Glagoljaško bogoslužje.
- Staroslavenski institut, popis natpisa, rukopisa i tiskanih knjiga i prikaz uglate glagoljice.
- Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Priča o glagoljici i katalog Book Art in Croatia, odjeljak o Prvotisku i Senjskom misalu.
- HAZU, Bašćanska ploča, Stjepan Damjanović o ćirilometodskoj baštini i Valunskoj ploči te Marica Čunčić i Marta Perkić o natpisu iz Župe dubrovačke.
- Istarska enciklopedija, Plominski natpis, Staroslavenski institut, Misal kneza Novaka i kataloški zapis za Glagoljicu u Salima.
- Staroslavenski institut, Hrvojev misal, digitalna zbirka Hrvatska glagoljica i Unicodeov pregled glagoljskih znakova.
- Hrvatska enciklopedija, Glagoljica i Glagoljaštvo te Istarska enciklopedija, Glagoljični abecedariji.



