Početak pisma ne određuje samo starost pojedinog znaka. Uruk, Egipat i Jiahu pokazuju različite načine bilježenja, koje istraživači uspoređuju prema ponavljanju, kontekstu i sposobnosti prenošenja sadržaja.
Sadržaj članka
Najstariji urezani znak nije nužno i najstariji zapis jezika. Pri istraživanju početaka pisma treba razlikovati simbol, pomoć pri pamćenju i sustav kojim se bilježe riječi ili strukturirane poruke. Zato usporedba pločica iz Uruka, ranih egipatskih zapisa i mnogo starijih oznaka iz kineskog Jiahuja zahtijeva proučavanje njihove namjene, a ne samo usporedbu starosti.
Važni su ponavljanje, redoslijed, kontekst i način na koji znakovi prenose podatke. Pojedina slika može biti razumljiva bez abecede. Pismo, s druge strane, može ostati nepročitano suvremenim istraživačima, a ipak predstavljati sustav zapisa.
Simbol i zapis imaju različite mogućnosti
Prikaz životinje može označavati skupinu, predmet ili mjesto. Takva poruka ne mora bilježiti izgovorenu rečenicu. Za proučavanje pisma potrebno je utvrditi zajedničku konvenciju kojom se sadržaj može prenositi među ljudima i kroz vrijeme.
Rani sustavi ne moraju od početka imati sve mogućnosti kasnijeg pisma. Kratke oznake, brojevi i imena mogli su obavljati određene zadaće prije razvoja duljih tekstova. Promjenu treba pratiti kroz skup predmeta, a ne samo jedan zanimljiv znak.
Uruk povezuje pisanje s upravom
Pločice s kraja četvrtog tisućljeća prije Krista iz Uruka u južnoj Mezopotamiji povezuju znakove s brojčanim zapisima. Mnogi se odnose na robu, rad ili stoku. Razvoj sustava povezan je s rastom gradova i potrebom za provjerljivom evidencijom.
Pločica u zbirci muzeja Metropolitan Museum of Art, datirana oko 3100.–2900. godine prije Krista, vjerojatno bilježi raspodjelu ječma i dvozrne pšenice. Pokazuje kako su zapisi mogli služiti vođenju gospodarske evidencije, dok nedostatak glagola otežava precizno čitanje ranih tekstova.
Cuneiform Digital Library Initiative dokumentira i raniju upravnu oznaku iz Uruka, smještenu približno između 3350. i 3200. godine prije Krista. Njezin oblik upućuje na pričvršćivanje uzicom, povezujući zapis s predmetom ili mjestom pohrane.
Stariji znakovi iz Jiahuja otvaraju drugo pitanje
Na nalazištu Jiahu u kineskom Henanu pronađene su oznake na kornjačinim oklopima i drugim predmetima iz sedmog tisućljeća prije Krista. Pojedini oblici uspoređivani su s kasnijim kineskim znakovima.
Njihova starost i simbolička uporaba važni su za istraživanje komunikacije. Ipak, nije pokazano da čine potpuno razvijen sustav koji se može čitati kao jezik. Sličnost oblika treba odvojiti od dokaza o funkciji i povijesnom kontinuitetu.
Takvi nalazi mogu biti povezani s obrednim označavanjem ili ranijim tradicijama zapisa. Njihovo značenje nije manje zanimljivo zato što se ne mogu automatski svrstati u istu kategoriju kao upravne pločice.
Egipatski sustav razvijao se u sličnom širokom razdoblju
Rani egipatski zapisi pojavljuju se krajem četvrtog tisućljeća prije Krista. Slike, glasovne vrijednosti i oznake značenja postupno su povezivane u sve raznovrsniji sustav. Sačuvani predmeti pokazuju različite faze razvoja pisma.
Na usporedbu utječe i očuvanost materijala. Drvo, tkanina i druge organske površine nestaju, a trajna pločica može slučajno preživjeti. Najstariji sačuvani primjer zato nije nužno prva uporaba sustava.
Odgovor na pitanje o početku pisma ovisi o provjerljivoj definiciji i vrsti podataka. Usporedba različitih tradicija otkriva postupno širenje mogućnosti zapisa: od oznake i količine prema imenima, obvezama i duljim sadržajima koji nadilaze neposredno pamćenje.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
