Pločica iz Dispilija starija je od sedam tisuća godina, a njezini znakovi još nisu pročitani

Drvena pločica s urezanim znakovima iz neolitičkog naselja Dispilio u sjevernoj Grčkoj starija je od sedam tisuća godina. Vlažno tlo uz jezero Kastoria omogućilo je očuvanje materijala koji obično propadne. Starost pločice dobro je istražena, dok njezini znakovi još nisu pročitani.

Nalaz otvara pitanje kako su neolitičke zajednice bilježile informacije. Autori radiokarbonskog istraživanja razmatrali su mogućnost ranog pisanog komuniciranja. Za potvrdu takve uporabe trebalo bi pokazati kako znakovi funkcioniraju i predstavljaju li jezik.

Naselje koje je sačuvalo drvo

Dispilio je bilo naselje uz vodu, s kućama podignutima nad jezerom i pokraj njega. Iskapanja su donijela keramiku, kamene i koštane alate, figurice, ostatke riba i drugih životinja, žitarice i drvene građevne dijelove.

Pločica se zato može proučavati zajedno s ostacima svakodnevnog života u naselju. Za tumačenje su važni njezin sloj, okolni predmeti i drugi znakovi zabilježeni u naselju.

Yorgos Facorellis, Marina Sofronidou i Giorgos Hourmouziadis u radu objavljenom u svesku časopisa “Radiocarbon” za 2014. navode datiranje pločice na oko 5260. godinu prije Krista. Radiokarbonski rezultat odnosi se na uzorkovano drvo. Sam po sebi ne objašnjava značenje ureza.

Znakovi raspoređeni u redove

Na pločici se nalaze redovi linija i jednostavnih oblika. Slični su urezi prijavljeni i na keramičkim te glinenim predmetima iz približno istog razdoblja u naselju Dispilio. Ponavljanje među različitim materijalima daje razlog za istraživanje moguće zajedničke uporabe.

Trokut, kut ili niz poteza mogu biti prepoznatljivi suvremenom promatraču. Ta prepoznatljivost ne daje prijevod. Jednostavni se oblici pojavljuju u različitim razdobljima i sustavima, pa ne moraju predstavljati isti pojam ili glas.

Znakovi bi mogli označavati količine, pripadnost, obrednu radnju ili ukras. Sve te mogućnosti mogu prenositi značenje. Pitanje pisma dodatno traži odnos s govornim jezikom i pravila koja se mogu provjeravati na više primjera.

Što bi pomoglo prepoznati sustav

Istraživači bi trebali usporediti ponavljanje pojedinih znakova i njihovih nizova, raspored redova te mogući smjer čitanja. Važno je utvrditi jesu li urezi nastali istim postupkom i tvore li stabilne obrasce.

Bolje snimanje i mikroskopska analiza mogli bi dati više podataka o načinu rezanja i slijedu izrade. Usporedba s drugim predmetima iz naselja pomogla bi razdvojiti zajednički sustav označavanja od pojedinačnih nacrta.

Izraz “protopismo” može se koristiti za postupke koji bilježe informacije bez punog predstavljanja jezika. U naselju Dispilio to ostaje mogućnost za ispitivanje. Naziv ne bi trebao unaprijed riješiti pitanje koje sami znakovi još nisu objasnili.

Zašto je očuvanost toliko važna

Drvo se na mnogim prapovijesnim nalazištima nije sačuvalo. Jezerski sedimenti zato pružaju rijetku mogućnost istraživanja predmeta koji bi drugdje nestali. Jedna pločica ne otkriva koliko je sličnih predmeta nekada postojalo.

Njezina je starost mnogo veća od razdoblja najranijih pouzdano čitljivih mezopotamskih tekstova. Ipak, usporedba datuma ne dokazuje vezu s klinastim pismom, grčkim zapisima ili drugim kasnijim sustavima. Takva bi veza tražila vlastite prijelazne tragove.

Dispilio je sačuvao namjerno označen drveni predmet u poznatom arheološkom kontekstu. Povezani urezi na drugim nalazima daju dodatne mogućnosti usporedbe. Njihova usporedba mogla bi pokazati pripadaju li oznake zajedničkom sustavu i kako su se upotrebljavale.