Sadržaj članka
Zašto oko Džozerove stepenaste piramide postoje kapele u koje se ne može ući, vrata koja nikamo ne vode i prostorija u kojoj je bio zatvoren kraljev kip? Građevine u Sakari trebale su pokojnom vladaru omogućiti da i nakon smrti prima prinose, sudjeluje u obredima i obnavlja pravo na vlast. Njihov raspored pokazuje koliko je piramida bila povezana s onim što se događalo oko nje.
Što se nalazi iza zida oko Džozerove piramide?
Džozer je vladao u 27. stoljeću prije Krista, tijekom Treće dinastije. U izvorima iz njegova vremena pojavljuje se ime Netjerikhet, dok se ime Džozer počelo upotrebljavati poslije. Njegova piramida u Sakari, nekropoli drevnog Memfisa, prva je egipatska piramida, prepoznatljiva po šest velikih stepenica. Nastala je prije velikih piramida u Gizi, u razdoblju kada su kraljevski graditelji počeli u velikom opsegu upotrebljavati obrađeni kamen.
Unutar ogradnog zida nalaze se dvorišta, prolazi, kapele i podzemne prostorije. Neke su građevine imale prostore dostupne ljudima, a druge gotovo punu kamenu unutrašnjost. Zato ih nije dovoljno promatrati kao ostatke naselja ili palače u kojoj je netko svakodnevno stanovao. Pripadale su kraljevu pogrebnom i obrednom kompleksu.

Na ulaznom zidu izmjenjuju se istaknuti dijelovi i uska udubljenja. Takvo pročelje podsjeća na raniju egipatsku arhitekturu, ali ovdje je izvedeno u vapnencu. Važan je i odnos velikoga ograđenog prostora i razmjerno uskog ulaza. Prolaz kroz zid odvaja vanjski prostor od uređene cjeline posvećene vladaru.
Iza ulaza slijedi kolonada, odnosno prolaz s nizovima stupova. Na njihovim se površinama prepoznaje oblik povezanih biljnih stabljika. Kameni stupovi tako čuvaju izgled konstrukcija koje su se mogle graditi od mnogo manje trajnih materijala. Na fotografiji vrijedi pogledati upravo te uzdužne žljebove, a ne samo visinu stupova.

Imhotep se u egipatskoj tradiciji povezuje s projektiranjem kompleksa. Njegova se slava održala stoljećima, no izgled svake građevine ne možemo objasniti nekom sačuvanom osobnom bilješkom arhitekta. Za razumijevanje cjeline važniji su njezin raspored, građevinske faze i usporedbe s obrednim prikazima.
Zašto je faraonu trebalo dvorište za obrede?
Veliko otvoreno dvorište može djelovati kao prazan prostor između važnijih građevina. U kraljevskom kompleksu ono je, međutim, imalo svoju namjenu. Obredi su zahtijevali mjesta za kretanje, pojavljivanje vladara i prikazivanje njegove sposobnosti da nastavi vladati. U tom kontekstu treba promatrati i svečanost poznatu kao heb-sed.

Riječ je o starom egipatskom obredu obnove kraljevske moći, potvrđenom već u Prvoj dinastiji. Među njegovim su prepoznatljivim prizorima prikazi kralja u obrednoj odjeći i trčanju. Vladareva tjelesna snaga bila je povezana s njegovom sposobnošću da štiti zemlju i održava poredak.
U opisima heb-seda često se spominje trideseta godina vladavine. To ipak nije pravilo koje se bez iznimke može primijeniti na sve faraone i sva razdoblja. Prema pregledu University College Londona, sačuvani prikazi pokazuju pojedine dijelove svečanosti, ali nemamo cjelovit drevni opis koji bi pouzdano odredio njihov redoslijed.

Dvorište heb-seda u Džozerovu kompleksu zato ne dokazuje samo po sebi da se ondje održala svaka zamišljena svečanost za kraljeva života. Prema egipatskom Ministarstvu turizma i starina, arhitektura je trebala osigurati trajno obnavljanje njegove snage. Obredni prostor mogao je služiti i budućem, posmrtnom postojanju vladara.
Razlika je važna kada gledamo prazno dvorište. Ono nije nužno bilo nedovršeno samo zato što u njemu nema mnogo zatvorenih prostorija. Njegova se uloga dijelom ostvarivala kretanjem i obredom. S vremenom se kraljevske svečanosti pojavljuju i u drugim spomenicima, primjerice u prikazima povezanima s Niuserinim sunčevim hramom u Abu Ghurabu. Pojedina se mjesta pritom moraju tumačiti prema vlastitim nalazima.
Čemu služe kapele bez prave unutrašnjosti?
Uz dvorište nalaze se građevine koje na prvi pogled izgledaju kao mala svetišta. Imaju pročelja i arhitektonske detalje po kojima prepoznajemo zasebne objekte. Ipak, neke nisu oblikovane za uobičajeno korištenje prostorija. Njihov je izgled bio važniji od unutarnjeg prostora dostupnog ljudima.
Egipatsko ministarstvo opisuje ih kao kamene izvedbe privremenih svetišta korištenih u svečanosti sed. U ranijem obliku takva su se svetišta mogla podizati od drva, trske i drugih materijala koji propadaju. Kamen je omogućio da prepoznatljiv oblik svetišta ostane trajan dio kraljeva pogrebnog kompleksa.

Takve se građevine u stručnoj literaturi nazivaju simboličnima ili prividnima. To ne znači da su trebale prevariti posjetitelja. Izraz opisuje razliku između stvarne mogućnosti korištenja prostorija i obredne svrhe arhitekture. Za pokojnog kralja bilo je važno postojanje odgovarajućeg svetišta, čak i kada iza pročelja nije bilo prostorije nalik onoj u svakodnevnoj građevini.
U istočnom dijelu kompleksa nalaze se i takozvana Sjeverna i Južna kuća. Te nazive ne treba shvatiti kao potvrdu da je kralj u njima boravio. Njihovo se značenje povezuje s predstavljanjem dvaju dijelova Egipta i kraljevom vlašću nad njima. Pojedinosti takvih tumačenja nisu jednako sigurne kao sačuvani zidovi i oblici stupova.

Na Južnoj kući dobro se vidi kako malen detalj može objasniti veću zamisao. Pročelje i ukras zadržavaju oblike poznate iz gradnje drugim materijalima. Graditelji su pritom morali odlučiti koje će pojedinosti prenijeti u kamen. Nisu sačuvali samo nosivu konstrukciju nego i izgled koji je imao značenje u obrednom okruženju. Zato se ove građevine isplati gledati izbliza, čak i kada piramida privlači svu pozornost.
Zašto je kraljev kip bio zatvoren u serdabu?
Serdab je mala zatvorena prostorija za kip. Uz Džozerovu piramidu pronađen je sjedeći prikaz kralja, izrađen od vapnenca i izvorno obojen. Prema Egipatskom muzeju u Kairu, otkriven je tijekom iskopavanja 1924. i 1925. godine. Izvornik se čuva u muzeju, a na nalazištu ga zamjenjuje gipsana replika.

Ta razlika često nestane u kratkim opisima fotografija. Pogled na kip u Sakari ne znači da gledamo izvorni predmet na mjestu nalaza. Replika omogućuje razumijevanje njegova položaja, dok se sačuvani drevni kip može proučavati odvojeno. Na postolju izvornika uklesani su kraljevi naslovi i ime Netjerikhet.


Na zidu serdaba posebno su uočljiva dva mala otvora. Povezuju zatvoren prostor kipa s prostorom izvan njega. U tumačenjima kraljevskoga pogrebnog kulta povezuju se s mogućnošću da kralj simbolički sudjeluje u onome što se događa pred prostorijom. Izvorni kip visok je 142 centimetra, a njegove su oči nekoć bile umetnute od gorskoga kristala i opsidijana. Ti su umetci izgubljeni.
Za razumijevanje kipa važan je egipatski pojam ka. U ovom se kontekstu odnosi na aspekt osobe povezan s njezinom životnom snagom i nastavkom postojanja nakon smrti. Prijevod jednom riječju, primjerice “duša”, lako prikrije razlike između egipatskih predodžbi i nama poznatih religijskih pojmova.
Kip je pripadao sustavu pogrebnog kulta, prinosa i trajnog predstavljanja kralja. Sličnu potrebu da prikaz omogući odnos s nevidljivim svijetom susrećemo, u drukčijem razdoblju i obliku, na egipatskim zavjetnim stelama s ušima. To ne znači da su ti predmeti imali istu namjenu. Usporedba pokazuje zašto prikaz dijela tijela ili cijele osobe može imati obrednu ulogu.
Plave pločice i nejasna namjena Južne grobnice
Ispod piramide i u Južnoj grobnici pronađene su prostorije s plavim fajansnim pločicama. Fotografije tih površina pokazuju koliko se unutrašnja dekoracija razlikovala od vanjskoga vapnenca. Umjesto velikih jednoličnih ploha vide se nizovi malih sjajnih elemenata, razdvojeni kamenim pregradama.
Metropolitan Museum of Art čuva dio takve zidne dekoracije. Muzej njezin uzorak povezuje s prostirkama od trske kojima su se oblagali zidovi kraljeve palače. Time podzemne prostorije dobivaju prepoznatljiva obilježja kraljevskog doma, premda nisu namijenjene svakodnevnom stanovanju živih.

Egipatska fajansa nije isto što i plava boja nanesena na kamen. Riječ je o materijalu izrađenom pretežito od kvarca, sa sjajnom obojenom glazurom. Prema Metovu konzervatorskom pregledu, karakteristična tirkiznoplava nijansa dobivala se uz pomoć bakra. Naziv fajansa ovdje također ne označava jednaku vrstu keramike kao kasnija europska fajansa.

Južna grobnica nalazi se u jugozapadnom dijelu kompleksa. Ima podzemne hodnike i granitnu konstrukciju. U jednom su hodniku troja lažna vrata s reljefima kralja u obredima heb-seda. Isklesana vrata ne otvaraju se poput stvarnih. Njihov oblik pripada obrednom prikazu, pa zatvorena kamena površina ovdje nije pogreška u gradnji. Iznad nje je građevina ukrašena frizom kobri, simbolima zaštite i moći. Prisutnost kraljevskih prikaza i srodne dekoracije jasno je povezuje s ostatkom kompleksa.

Točna namjena Južne grobnice ipak nije dokazana. Predlagalo se da je riječ o simboličnoj kraljevoj grobnici ili prostoru povezanom s pohranom njegovih unutarnjih organa. Egiptolog Jean-Philippe Lauer zastupao je simboličko tumačenje. Sličnost s prostorijama ispod piramide pomaže u usporedbi, ali sama ne određuje što je ondje bilo pohranjeno.
Naziv “grobnica” zato treba čitati oprezno. On označava arheološki objekt, a ne konačan odgovor o svakom njegovu sadržaju. Upravo je ovdje korisno razlikovati ono što fotografija može pokazati, poput reljefa ili pločica, od onoga što mora ostati predmetom istraživanja.
Što zapravo znamo
Džozerov kompleks povezuje kraljevu grobnicu, mjesta za pogrebni kult i arhitekturu kraljevskih obreda. Njegova je važnost u ranoj egipatskoj kamenoj arhitekturi dobro potvrđena. Tvrdnja da je piramida najstarija kamena građevina na svijetu, međutim, preširoka je. Mnogo stariji kameni spomenici postoje drugdje, među njima građevine na Göbekli Tepeu. Egipatsku novost treba opisati u njezinu povijesnom kontekstu.
Postojanje simboličnih kapela, ukrasnih oblika preuzetih iz gradnje biljnim materijalima i podzemnih kraljevskih prikaza podupire tumačenje kompleksa kao mjesta trajnog posmrtnog djelovanja kralja. To je zaključak izveden iz više vrsta nalaza. Ne znači da možemo obnoviti svaku izgovorenu molitvu, putanju povorke ili pojedinost vjerovanja iz Džozerova vremena.
Treba razlikovati i drevni spomenik od njegova očuvanog izgleda. Iskopavanja, konzerviranje i rekonstrukcije omogućili su da pojedine dijelove ponovno vidimo kao povezanu arhitekturu. Današnje pročelje nije nužno sačuvano točno onako kako je izgledalo pri otkriću. Lauerov višedesetljetni rad bio je važan dio te povijesti istraživanja i obnove.
Pri gledanju fotografija zato vrijedi postaviti tri jednostavna pitanja: što je sačuvano, što je obnovljeno i na čemu se temelji objašnjenje namjene? Zatvoren prolaz i puna kapela postaju razumljiviji kada ih povežemo s egipatskom zamisli da prikaz može osigurati nastavak djelovanja. Ako je kralju takva građevina trebala služiti vječno, koliko je njezine svrhe uopće moralo biti dostupno živima?
Još tekstova o drevnim nalazištima i njihovim tumačenjima: Arheologija.
Izvori
- Egipatsko Ministarstvo turizma i starina: Džozerov kompleks i Južna grobnica.
- The Metropolitan Museum of Art: pločice iz Džozerova kompleksa, 48.160.1, tehnologija egipatske fajanse i Egipat u Starom kraljevstvu.
- Egipatski muzej u Kairu: Džozerov kip.
- University College London: Netjerikhet i Džozer i svečanost sed.
- Amy Calvert, Smarthistory: arhitektura Džozerova kompleksa.



