Izgled vinčanskih figura potaknuo je različita tumačenja njihove namjene. Istraživači uspoređuju oblik, tragove lomljenja i okolnosti nalaza kako bi razumjeli njihovu uporabu u kućanstvima.
Sadržaj članka
Široke oči, naglašeni nosovi i ponekad ptičja obilježja čine glinene figure vinčanske kulture prepoznatljivima. Njihov izgled potaknuo je različita tumačenja, od božanstava i predaka do predmeta kućne uporabe. Za razumijevanje njihove namjene jednako su važni način izrade i mjesto na kojem su pronađene.
U Vinči–Belom Brdu kraj Beograda figure pripadaju naselju čiji su stanovnici približno između 5300. i 4500. godine prije Krista uzgajali hranu, lovili ribu, gradili kuće i obrađivali glinu. Predmeti su bili dio toga materijalnog i društvenog okruženja.
Pojedinosti tijela pokazuju odluke izrađivača
Mnogi primjerci imaju oblikovane ruke, lica i urezane linije na tijelu. Neke figure lako prepoznajemo kao ljudske, dok druge povezuju ljudske i životinjske značajke. Urezi mogu prikazivati odjeću ili oznake na tijelu.
Narodni muzej u Kraljevu čuva primjer iz naselja Divlje Polje. Pronađen je u dijelovima, a ima lice nalik ptičjem i ruke položene preko trbuha. Na leđima su urezani spirala i djelomično sačuvan meandar.
Otvor na vrhu mogao je omogućavati vješanje o uzicu. Takvo obilježje postavlja konkretno pitanje o rukovanju predmetom: je li bio nošen, obješen ili izložen? Ono ne daje ime prikazane osobe ili bića, ali pomaže istražiti način uporabe.
Sličan oblik ne znači jednu namjenu
Prethodna tumačenja često su ženske prapovijesne figure okupljala pod nazivom “božica majka”. Ipak, izgled sam po sebi ne određuje status pojedinog predmeta. Mogućnosti uključuju prikaze predaka, članova kućanstva, duhova, izvođača pod maskom ili zamišljenih bića.
Figure su mogle služiti i prikazivanju, poučavanju ili igri. Različita značenja mogla su postojati u istom naselju. Istraživanje Nenada Tasića proučava oblike i oznake kao simboličke tragove, bez zahtjeva da svi primjerci predstavljaju jedno božanstvo.
Marko Porčić primijenio je model procjene broja figura u uporabi. Uspoređivao je nakupljeni broj kuća i predmeta s različitim pretpostavkama o njihovu trajanju. Jedan scenarij, s približno jednom figurom po kućanstvu koja traje jednu generaciju, daje brojke bliske arheološkoj građi.
Jesu li figure bile dio svakog kućanstva?
Takav rezultat nije popis stvarnih kućanstava. Ovisi o pretpostavkama modela, ali omogućuje razmatranje mogućnosti da su neke figure bile redoviti dio domaćeg prostora. Novi podaci mogu pokazati gdje model odgovara nalazima, a gdje ga treba mijenjati.
Važno je i gdje je pojedina figura pronađena. Pod kuće, grob i posebna jama predstavljaju različite kontekste. Otvor za vješanje ili ravna baza također mogu razlikovati načine postavljanja naizgled sličnih predmeta.
Slomljeni dijelovi imaju vlastitu povijest
Brojni primjerci sačuvani su u fragmentima. Lom je mogao nastati slučajno, kasnijim poremećajem sloja ili namjernim postupkom. Istraživači uspoređuju položaj dijelova, mogućnost njihova spajanja i tragove na površini prijeloma.
Istraživanje tih predmeta zato se ne zaustavlja na tumačenju njihovih lica. Njihova izrada, trošenje, lomljenje i odlaganje mogu otkriti odnose među predmetima i kućanstvima. Sustavna usporedba naselja omogućuje praćenje obilježja koja se šire, mijenjaju ili ostaju povezana s pojedinom lokalnom praksom.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
