Iskapanja kod Veyre-Montona otkrila su kameni niz, ljudsku figuru i grobni humak. Naknadno rušenje i zatrpavanje ostavili su tragove promjene odnosa prema istim spomenicima.
Sadržaj članka
Radovi na proširenju autoceste A75 kod Veyre-Montona u središnjoj Francuskoj otkrili su oko trideset menhira, kameni humak s ukopom i isklesanu ljudsku figuru. Istraživanje provedeno 2018. i 2019. pokazalo je da su mnogi kameni blokovi nakon podizanja bili srušeni i zatrpani.
Nalazište zato čuva nekoliko faza uporabe i preuređivanja spomenika. Jedna zajednica učinila ih je vidljivima u krajoliku, a kasniji su postupci uklonili dio njih s površine. Tragovi u tlu pokazuju što se dogodilo, dok razlog zatrpavanja ostaje pitanje za tumačenje.
Niz uz prolaz kroz vulkanski krajolik
INRAP, francuski institut za preventivnu arheologiju, istražio je 1,6 hektara. Glavni niz protezao se oko 150 metara unutar istražene zone i mogao se nastavljati izvan nje. Uz njega su zabilježeni drugi niz većih blokova, manji raspored u obliku potkove i kameni krug.
Menhiri su uglavnom bili visoki između jednoga i 1,6 metara. Glavni niz prati os sjever–jug blizu prolaza kroz vulkanski reljef. Veći kamenovi na višem sjevernom dijelu bili su udaljeniji, dok su se manji na jugu nalazili bliže jedni drugima.
Takav raspored može se istraživati u odnosu na teren i kretanje ljudi. Blokovi nisu morali biti iznimno teški da bi njihovo pribavljanje, prijevoz i postavljanje zahtijevali koordiniran rad.
Figura koja se razlikuje od ostalih blokova
Većina menhira izrađena je od bazalta. Jedan je isklesan iz vapnenca u približno ljudski oblik. INRAP opisuje zaobljeno izbočenje nalik glavi, ramena i dvije male grudi. Istrošeni urez niže na tijelu mogao bi označavati podlaktice.
U izvještaju iz 2019. figura se navodi kao jedini tada poznati kip-menhir u Auvergnei. Usporedbe s drugim primjerima mogu pomoći u razumijevanju stila i razdoblja. Sličan izgled ipak ne određuje da su svi ti kipovi nastali u istoj zajednici ili imali jednaku svrhu.
Kameni humak oko groba
Pravokutni kameni humak, dug oko 14 i širok 6,5 metara, obuhvaćao je ukop visokog muškarca. Tijelo je prvotno bilo zaštićeno drvenim spremnikom koji nije sačuvan. Za humak je upotrijebljeno približno 30 tona kamena.
Neki blokovi po dimenzijama mogu odgovarati premještenim ili slomljenim menhirima. I taj je spomenik naknadno rastavljen: kamenje s njegova gornjeg dijela završilo je u obližnjoj jami. Ukop, kip i niz stoga ne moraju predstavljati istu fazu gradnje.
Namjerno uklanjanje spomenika
Više menhira gurnuto je u velike jame, a dio je razbijen ili prekriven zemljom. Iskapanje dokumentira postupke zbog kojih su prestali biti vidljivi. INRAP je kao mogući razlog razmatrao odbacivanje ranijeg značenja spomenika nakon promjene zajednice ili vjerovanja.
Takvo tumačenje ostaje hipoteza o motivu. Mogu se razmatrati i ponovna uporaba materijala ili promjene u korištenju prostora. Pojedina radnja ima arheološki trag, ali bez dodatnih podataka ne određuje što su ljudi mislili o starijem spomeniku.
Kronologija zahtijeva više podataka
Na nalazištu je pronađeno malo predmeta koji bi omogućili precizno datiranje. Prvotni izvještaj usporedbama smješta glavne faze široko između neolitika i brončanog doba. Analiza ljudskih i životinjskih ostataka može pomoći u razdvajanju pojedinih događaja.
Važno je očuvati razliku između podizanja, preuređivanja i zatrpavanja. Niz kamenova i jame u kojima su završili dokumentiraju različite odluke. Istraživanje njihova slijeda može otkriti koliko se dugo mjesto koristilo i kako se njegova uloga mijenjala.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
