Oviedova kronika povezala je Poncea de Leóna s izvorom mladosti 1535., nakon njegove smrti. Datum i autorov podrugljiv ton mijenjaju način na koji treba čitati poznatu legendu.
Potraga za izvorom mladosti postala je najpoznatija priča o Juanu Ponceu de Leónu. Ipak, zapis koji ga povezuje s vodom što pomlađuje objavljen je 1535., četrnaest godina nakon njegove smrti. Kroničar Gonzalo Fernández de Oviedo pritom ga nije prikazao kao junaka čudesne pustolovine, nego kao čovjeka čijoj se prosudbi izruguje.
Vrijeme proteklo između putovanja i objave važno je za razumijevanje legende. Ponceova ekspedicija iz 1513. i kasnija predodžba o njezinu cilju nisu isti povijesni podatak. Sačuvani izvori omogućuju praćenje trenutka u kojem se priča o neobičnoj vodi vezala uz njegovo ime.
Izvor mladosti u kronici iz 1535.
Prvi dio Oviedove “Opće i prirodne povijesti Indija” objavljen je 1535. U 16. knjizi, u 11. poglavlju, autor opisuje Ponceovu plovidbu na sjever i potragu među otocima u području Biminija. Vodu koja bi starce ponovno pretvorila u mladiće naziva izmišljotinom.
Digitalno izdanje King’s Collegea London omogućuje čitanje samih odlomaka. Oviedo piše da su Ponce i njegova posada trošili vrijeme na potragu te se ruga vjerovanju u pomlađujući izvor. U 13. poglavlju ponovno spominje priču, ovaj put u opisu istraživačeve smrti.
To je konkretan trag o postojanju priče u tisku. Nije Ponceovo osobno objašnjenje namjere. Istraživač je umro 1521., pa na takav prikaz više nije mogao odgovoriti.
Putovanje i njegove kasnije interpretacije
Ekspedicija iz 1513. pripadala je španjolskom širenju s Kariba prema području nazvanom Florida. Predaje o neobičnim vodama mogle su kružiti tim prostorom. Sačuvani podaci o putovanju ipak ne donose Ponceovu izjavu da je pronalazak izvora mladosti bio razlog polaska.
Povjesničar J. Michael Francis razmatrao je nastanak te povezanosti u članku objavljenom 2011. Datiranje zapisa razdvaja ono što su drugi pripovijedali o istraživaču od onoga što se može utvrditi o samoj ekspediciji.
Mogućnost da je Ponce čuo takve priče ostaje otvorena. Znatiželja pojedinca, međutim, nije isto što i dokumentiran cilj putovanja. Bez njegova iskaza ili drugog pouzdanog podatka te se dvije tvrdnje ne mogu izjednačiti.
Oviedov pogled na drugog istraživača
Oviedo je pisao unutar španjolskog kolonijalnog svijeta, u kojem su se isprepletali osvajanja, službe i suparništva oko kraljevske naklonosti. Njegov pristup događajima daje kronici vrijednost, ali ne uklanja potrebu da se prepozna autorov stav.
Uvredljivi komentari o Ponceovu razumu govore i o samom kroničaru. Pri čitanju treba razlikovati opis onoga što se navodno dogodilo od prosudbe koju autor tome pridružuje. Kad se iz njegova teksta preuzme samo potraga, a izgubi ton, mijenja se i dojam o izvornom zapisu.
Kako je čudesna voda preuzela cijelo putovanje
Izvor koji vraća mladost daje priči jednostavan i lako pamtljiv cilj. Teritorijalno širenje i borba za položaj zahtijevaju složenije objašnjenje. Čudesna potraga mogla se prepričati u jednoj rečenici i vezati uz poznato ime.
Slična želja za nadvladavanjem starenja pojavljuje se i u potrazi kineskog cara Qin Shi Huanga za besmrtnošću. No svaki slučaj traži vlastite izvore i kronologiju. Za Poncea upravo datumi otkrivaju kako je kasnija priča promijenila način na koji se pamti ranije putovanje.
