Kemijski tragovi u drvenim posudama pokazuju da se kanabis spaljivao uz pogrebe na visokoplaninskom groblju. Nalaz otvara pitanja obreda, izmijenjenog stanja svijesti i kulturnih veza drevnih zajednica.
Kemijska analiza drvenih posuda s groblja Jirzankal na Pamiru pokazala je da se kanabis spaljivao tijekom pogrebnih obreda prije približno 2500 godina. Posude s kamenjem koje je bilo izloženo vatri pronađene su u grobnicama na više od 3000 metara nadmorske visine. Istraživači razmatraju moguću povezanost uporabe kanabisa s promjenama stanja svijesti tijekom obreda.
Arheolozi su pronašli drvene posude koje su služile za zagrijavanje i spaljivanje biljnog materijala. Njihovo mjesto u grobovima važno je koliko i sadržaj.
Što je ostalo u drvu i kamenju
Istraživanje objavljeno 2019. u časopisu Science Advances obuhvatilo je deset drvenih posuda iz osam grobnica. Kemijska analiza pougljenjenih ostataka otkrila je spojeve povezane s kanabisom u devet posuda i na dva kamena. Nalazi datiraju približno u sredinu prvog tisućljeća prije Krista.
Sjemenke u grobu mogle bi pokazati da je zajednica poznavala biljku. Ostaci na unutarnjoj, nagorjeloj površini posude govore nešto određenije: kanabis se ondje spaljivao. Istraživači su kemijske tragove protumačili kao znak uporabe biljaka s izraženim psihoaktivnim svojstvima.
To ne znači da možemo izračunati dozu koju su sudionici udahnuli. U arheološkom uzorku ostaju razgrađeni spojevi, a ne cjelovita biljka kakvu su ljudi stavili na kamenje. Kemijski tragovi, nagorjele površine i položaj posuda u grobnicama zajedno podupiru tumačenje o obrednoj uporabi kanabisa.
Moguće značenje pogrebnog obreda
Moguće je da je dim pomagao u žalovanju, pročišćenju ili pokušaju približavanja pokojnicima. Izmijenjeno stanje svijesti moglo je imati ulogu u vjerskom iskustvu zajednice. To su moguća tumačenja, jer nalazi ne otkrivaju kako su sudionici razumjeli obred.
Na nalazištu su pronađeni i glazbeni instrumenti, tkanine i ukrasi. Oni dopuštaju razmišljanje o složenijoj ceremoniji u kojoj je glazba pratila obred. Ne znamo točan redoslijed zbivanja, niti je svaki pogreb morao izgledati jednako.
Nalazi omogućuju istraživanje pogrebnih običaja i uloge biljaka u vjerskim praksama tih zajednica.
Biljka iz planina ili odabrana za obred?
Ostaje otvoreno jesu li zajednice uzgajale kanabis radi jačeg djelovanja ili su prikupljale prirodno snažnije biljke. Planinsko okruženje, odabir biljaka i križanje različitih populacija mogu biti dio objašnjenja. Sam talog u posudama ne govori tko je biljku uzgojio i kojim je putem stigla do groblja.
Pamirski prijevoji povezivali su različite dijelove Azije. Nalazi iz Jirzankala upućuju na kretanje ljudi i predmeta mnogo prije nego što su te veze uređene u sustave koje danas povezujemo s Putem svile. Groblje stoga pruža podatke o zajednici povezanoj s različitim dijelovima Azije.
Kanabis je kroz povijest služio kao izvor vlakana, hrane i drugih proizvoda. U Jirzankalu su sačuvani dokazi njegova spaljivanja u pogrebnim obredima. Točno značenje te prakse ostaje otvoreno, kao i pitanje jesu li korištene uzgojene biljke ili prirodno snažnije populacije kanabisa.
