Uz kamene komore na otoku Veri istraženi su ostaci naselja s kostima divljači, ptica i riba. Ti nalazi pokazuju svakodnevne aktivnosti koje monumentalne građevine same ne mogu otkriti.
Na otoku Veri, u jezeru Turgojak na južnom Uralu, kamene komore dio su mnogo šireg prapovijesnog krajolika. U njihovoj okolici pronađene su spaljene kosti, ostaci riba i sitni tragovi svakodnevice. Za razumijevanje otoka ti su nalazi jednako potrebni kao i njegove najuočljivije građevine.
Arheolozi Stanislav Grigoriev i Yulia Vasina dokumentirali su spomenike i okolinu u monografiji objavljenoj 2019. Megalitski kompleks smještaju u eneolitik, odnosno bakreno doba, tijekom četvrtog i trećeg tisućljeća prije Krista.
Kamene komore potiču pitanja o obredima, pokapanju i okupljanju. No ostaci iz naselja otvaraju drugo pitanje: jesu li ljudi ovamo dolazili povremeno ili su u blizini i živjeli?
Naselja uz kamene komore
Monografija opisuje tri megalita s komorama, druge strukture i svetišta. U dostupnom se izvatku knjige opisuju istraživanja od 2004. do 2010. Iskopavanja su obuhvatila spomenike i mjesta na kojima su ljudi boravili.
Kamen može sačuvati oblik građevine dugo nakon što nestanu manje upadljivi tragovi. Priprema hrane ili kratkotrajno okupljanje mogu ostaviti samo rasute ulomke, tanak sloj pepela ili zakopanu površinu. Trajni kameni spomenici čuvaju se lakše od tragova poslova koji su ljudima ispunjavali svakodnevicu.
Ljudi su otok mogli koristiti u različitim razdobljima. Kost iz jednog naselja ne određuje automatski starost obližnje komore. Kasniji posjetitelji mogli su ostaviti vlastite predmete među starijim ostacima. Povezanost nalaza sa slojem i građevinom presudna je za njihovo datiranje.
Lov i ribolov u tragovima kostiju
Paleozoološko istraživanje P. A. Kosintseva bavi se ostacima iz naselja Vera Island 7 i Vera Island 4. Prvo je iskopavano 2007., a drugo 2009. i 2011.
Među nalazima su kosti divljih sisavaca, ptica i riba. Identificirani su srna, los i dabar, a ostaci štuke upućuju na ribolov u jezeru. Kosintsev skup iz naselja Vera Island 7 tumači kao trag lova i ribolova.
Dio kostiju bio je spaljen ili kalciniran, odnosno izložen dovoljno visokoj temperaturi da se bitno promijeni njihova struktura. Mnogi ulomci nisu se mogli precizno odrediti.
Iz tih se ostataka ne može rekonstruirati cjelokupna prehrana. Različite se kosti ne čuvaju jednako, iskopavanje obuhvaća samo dio naselja, a jako spaljivanje može ukloniti obilježja potrebna za identifikaciju. Popis zastupljenih vrsta ne govori koliko je svaka od njih sudjelovala u prehrani.
Nalazi pokazuju i svakodnevne poslove ljudi koji su boravili na otoku. Uz premještanje velikih kamenih blokova trebalo je uloviti ribu, obraditi životinju i pripremiti obrok. Krajolik je pružao hranu, a ne samo mjesto za spomenike.
Što slični megaliti mogu dokazati
Slične kamene građevine pojavljuju se u međusobno udaljenim područjima. Sličnost može potaknuti pitanja o kontaktima i širenju ideja, ali sama ne pokazuje put kojim je neka zajednica prenijela znanje drugoj.
Važniji su redoslijed gradnje, datirani slojevi i predmeti povezani s njima. Oni omogućuju provjeru jesu li zajednice bile suvremene i jesu li njihove prakse doista bile slične. Širi društveni krajolik spomenika vidljiv je i u istraživanjima veza Skara Braea i Stonehengea, ali ta usporedba ne dokazuje povezanost s Uralom.
Na otoku Veri kamene se komore mogu proučavati zajedno s naseljima. Moguće je da je mjesto imalo ulogu u okupljanju ljudi, no oblik i trajanje tih okupljanja traže dodatne dokaze. Ostaci lova i ribolova već pokazuju da se život oko megalita ne može rekonstruirati samo iz njihova monumentalnog izgleda.
