Izvještaj o sedam zlatnih gradova pokrenuo je Coronadov pohod 1540. Put ga je doveo do naseljenih zajednica, dok su očekivanja bogatstva oblikovala daljnju potragu i njezine posljedice.
Sadržaj članka
Španjolska ekspedicija Francisca Vázqueza de Coronada 1540. krenula je na sjever u potragu za gradovima za koje se govorilo da obiluju zlatom. Velika skupina vojnika, saveznika i pratnje krenula je prema području poznatom kao Cíbola. Umjesto obećanog bogatstva pronašli su naseljena mjesta s vlastitom poviješću, poljoprivredom i političkim odnosima.
Priča pokazuje kako se izvještaj s putovanja mogao pretvoriti u osnovu državnog pothvata. Očekivanja bogatstva, teritorijalna ambicija i prenošenje podataka kroz različite jezike oblikovali su ono što je ekspedicija tražila.
Izvještaj franjevca dao je poticaj pohodu
Fray Marcos de Niza vratio se s izviđanja tvrdeći da je izdaleka vidio sedam gradova Cíbole. Njegov je izvještaj uvjerio potkralja Antonija de Mendozu da pošalje Coronada na sjever iz Nove Španjolske.
Ekspediciju su činili vojnici, domorodački saveznici, sluge i svećenici, uz stoku i zalihe. Potraga je zahtijevala znatnu organizaciju. Mogući dobitak nije se svodio na plemenite metale: novi putovi mogli su poduprijeti teritorijalne zahtjeve i misionarsku djelatnost.
Vlastima je obećavajući opis mogao izgledati kao prilika za nastavak širenja. Pritom se vjerodostojnost izvještaja trebala provjeriti na velikoj udaljenosti, u krajoliku koji španjolski naručitelji nisu dobro poznavali.
Hawikuh nije odgovarao obećanoj slici
U srpnju 1540. Coronadove su snage stigle u Hawikuh, pueblo naroda Zuni na području današnjeg zapadnog Novog Meksika. Američka služba nacionalnih parkova opisuje razliku između očekivanja i zatečenog naselja.
U pismu Mendozi od 3. kolovoza Coronado se žalio da su mjesta manja i siromašnija nego što ih je franjevac predstavio. Izvještaj je upućen osobi koja je financirala pohod, pa predstavlja i opravdavanje rezultata skupog putovanja.
Za stanovnike Hawikuha dolazak je imao neposredne posljedice. Španjolske su snage napale naselje i protjerale stanovnike prije uporabe prostora kao baze. Priču o potrazi zato treba čitati i kroz iskustvo zajednica koje su živjele na njezinoj putanji.
Novo odredište pomaknulo je potragu prema istoku
Nakon razočaranja pojavilo se ime Quivira. Domorodački vodič kojeg su Španjolci nazivali “Turčinom” poveo ih je 1541. preko Velikih ravnica. Put je odveo ekspediciju u drukčiji okoliš od naselja Novog Meksika.
Na odredištu su ponovno susreli stvarnu zajednicu, a ne zamišljeno bogato kameno kraljevstvo. Sveučilište Nebraska–Lincoln Quiviru povezuje sa zajednicom naroda Wichita.
Prevođenje izvještaja i različiti politički interesi mogao je stalno mijenjati očekivanja. Nakon svakog razočaranja potraga se nastavljala u nadi da bogatstvo postoji dalje na putu. Takav obrazac objašnjava zašto se potraga nije završila prvom provjerom.
Stvarni putovi ostali su iza zlatne priče
Coronado se 1542. vratio u Novu Španjolsku. Obećani zlatni gradovi nisu pronađeni, ali su zapisi sačuvali podatke o putovima, rijekama i zajednicama s kojima su Španjolci došli u dodir.
Hawikuh i druga mjesta mogu se proučavati kroz arheološke ostatke i povijest potomaka njihovih stanovnika. Njihova važnost ne ovisi o očekivanom blagu. Cíbola tako povezuje povijest izvještaja i ambicija s konkretnim susretima, uključujući nasilje koje je potraga donijela već naseljenom kontinentu.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
