Molitve i dijagrami Ars Notorije povezivali su učenje s božanskom objavom. Sačuvani rukopisi pokazuju različite verzije postupka i srednjovjekovnu raspravu o granici između pobožnosti i magije.
Sadržaj članka
“Ars Notoria” srednjovjekovnim je čitateljima obećavala bolje pamćenje, rječitost i znanje kroz molitve i promatranje složenih dijagrama. Upute su se odnosile na učenje gramatike, retorike, astronomije i drugih disciplina. Sačuvani rukopisi pokazuju kako su se obrazovanje i očekivanje nadnaravne pomoći povezivali u jednoj tradiciji.
Tekstovi nisu činili jednu nepromjenjivu knjigu. Prepisivanjem su dobivali nove upute i tumačenja, a granica između dopuštene pobožnosti i zabranjene magije već je njihovim srednjovjekovnim čitateljima bila predmet rasprave.
Što čuva rukopis Sloane MS 1712
Katalog British Libraryja opisuje dva teksta “Ars Notoria” u rukopisu Sloane MS 1712 iz 13. stoljeća. Sadrže molitve, sveta i anđeoska imena, geometrijske prikaze i obredne postupke za stjecanje razumijevanja.
Dijagrami, zvani notae, povezani su s određenim predmetima. Katalog navodi gramatiku, retoriku i astronomiju, a u srodnom tekstu i dijalektiku, aritmetiku te geometriju. Na stranicama se pojavljuju krugovi, pravokutni oblici, simboli i tekst.
U istom se svesku nalazi i “Opus Operum”, izvedeni tekst pripisan Ivanu iz Morignyja. Već ta kombinacija pokazuje da je unutar jednoga rukopisa moglo postojati više povezanih inačica uputa za stjecanje znanja.
Salomon kao autoritet mudrosti
Tradicija znanje predstavlja kao sveto i povezuje ga sa Salomonom. Predaja o njegovoj mudrosti daje tekstu autoritet, ali pripisivanje kralju ne utvrđuje stvarno vrijeme sastavljanja sačuvanih uputa.
Čitatelj se priprema, izgovara molitve i usmjerava pozornost na određenu figuru. Dijagram zato pripada postupku, umjesto da samo ukrašava stranicu. Očekivani rezultat bilo je znanje primljeno preko božanske pomoći ili nebeskih posrednika.
Za povjesničara taj opis govori o zamisli autora i očekivanju korisnika. Sačuvani rukopis ne omogućuje provjeru da je netko nakon promatranja figure odjednom ovladao određenom disciplinom.
Molitva, ponavljanje i obred
Učenje velikih količina gradiva zahtijevalo je postupke pamćenja i ponavljanje. “Ars Notoria” takve napore stavlja u okvir tvrdnje da znanje dolazi od Boga. Pažnja, priprema i pobožnost predstavljaju se kao dijelovi puta prema razumijevanju.
Kršćanski jezik molitvi mogao je postupak učiniti prihvatljivim pojedinom čitatelju. Anđeoska imena i precizne obredne upute kod drugih su izazivali sumnju. Pitanje je bilo gdje završava molitva, a počinje praksa koju treba osuditi.
Istraživanje objavljeno u časopisu Mélanges de l’École française de Rome razmatra anđele, objavu i vizionarski postupak u toj tradiciji. Time proučavanje prelazi sa samih crteža na ideje o tome kako se znanje prenosi do čovjeka.
Zašto verzije treba razlikovati
Pregled zbornika “Invoking Angels” opisuje razvoj od ranijih molitvi i figura prema kasnijim tekstovima s dodatnim obrednim uputama i poviješću same umjetnosti. Sadržaj zato može ovisiti o primjerku i vremenu njegova nastanka.
Rukopis iz 13. stoljeća, englesko tiskano izdanje iz 17. stoljeća i moderni okultni prikaz nisu međusobno zamjenjivi izvori. Za razumijevanje konkretne prakse potrebno je utvrditi koju verziju čitamo i kakve postupke ona stvarno propisuje.
Sačuvane stranice otkrivaju da su se čitatelji bavili istim temeljnim poteškoćama koje prate učenje i danas: pamćenjem, govorom i razumijevanjem zahtjevnog gradiva. Odgovore su tražili u tradiciji koja je povezivala disciplinu s nadom u božansku pomoć.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
