Njemačke proslave s kostimima vještica i švedski krijesovi obilježavaju istu travanjsku noć. Povijesni zapisi pokazuju kako su se njihove predaje i običaji razvijali.
U njemačkim gradovima oko planine Brocken posljednja večer travnja obilježava se kostimima vještica i vragova. U Švedskoj se istoga datuma pale krijesovi i pjeva u doček proljeća. Obje proslave pripadaju Walpurgijskoj noći, ali zajednički naziv obuhvaća različite predaje i načine obilježavanja.
Jedna je tradicija povezana s planinom na kojoj su se, prema predaji, okupljale vještice. Druga okuplja susjede, obitelji i studente oko vatre nakon duge zime. Crkveni kalendar, književnost i lokalni običaji tijekom stoljeća mijenjali su značenje noći s 30. travnja na 1. svibnja.
Brocken kao mjesto okupljanja vještica
Brocken je najviši vrh gorja Harz, visok 1141 metar. Izloženi vrh, magla i promjenjivo vrijeme pridonijeli su njegovu posebnom mjestu u regionalnim predajama. Brocken je široj književnoj publici približio Goethe, koji je Walpurgijsku noć uključio u svoj “Faust”.
Današnje proslave u Harzu oslanjaju se na te motive. Kostimi i izvedbe omogućuju posjetiteljima da sudjeluju u priči, premda samo održavanje festivala ne govori koliko je star svaki običaj koji se na njemu prikazuje. Za to treba usporediti povijesne zapise i razvoj pojedinih proslava.
Književnost može bitno utjecati na to kako zamišljamo stvarno mjesto. Takav se prijenos vidi i u Houdinijevoj priči o noćnoj mori ispod egipatskih piramida, koju je napisao Lovecraft. U oba slučaja čitatelj može upoznati krajolik kroz književni prizor prije nego što ga ikada posjeti.
Divovska sjena u magli
Uz Brocken je vezana i stvarna optička pojava, poznata kao brokenska sablast. Britanski Met Office objašnjava da nastaje kada se Sunce nalazi iza promatrača i njegovu sjenu projicira na maglu ili oblak.
Bez jasne podloge prema kojoj bi se procijenila udaljenost, sjena može izgledati kao golem ljudski lik. Kreće se zajedno s promatračem jer je upravo njegovo tijelo zaklonilo Sunčevu svjetlost. Pojava se može vidjeti i na drugim planinama te iz zrakoplova; nije ograničena samo na Brocken.
Takav bi prizor mogao snažno djelovati na osobu koja ga prvi put vidi. Ipak, iz postojanja optičke pojave ne možemo izvesti zaključak da je ona stvorila predaju o vješticama. Za tu bi povijesnu vezu bili potrebni zapisi koji povezuju konkretno opažanje i razvoj priče.
Švedski Valborg i promjene običaja
U Švedskoj se proslava naziva Valborg. Krijesovi, zborsko pjevanje i javna okupljanja obilježavaju dolazak proljeća. Ime je povezano sa svetom Walpurgom. Nordiska museet prati prijenos katoličkog blagdana iz Njemačke tijekom srednjeg vijeka i kasnije promjene nakon reformacije.
Muzejski pregled navodi više tumačenja vatre: zaštitu životinja pri izlasku na pašnjake te utjecaj njemačkih predaja o vješticama. To nisu jednako dobro dokumentirani odgovori na pitanje kada je zapaljen prvi krijes. Običaj je mogao dobivati nova značenja dok se mijenjao vjerski i društveni okvir.
Za pojedine proslave postoje precizniji datumi. Muzej na otvorenom Skansen u Stockholmu prvi je put obilježio Walpurgijsku noć 1892., a studentski pjevači pridružili su se 1894. Ti datumi pokazuju kada je tradicija dobila određenu javnu pozornicu, a ne kada je nastala cijela proslava.
U Harzu vještice ulaze u proslavu kroz kostime i izvedbe. U nekim švedskim tumačenjima vatra ih je trebala držati podalje. Zajednički datum tako povezuje običaje u kojima isti nadnaravni likovi imaju drukčije uloge.
