Od Yggdrasila do ceibe: zašto sveto drveće ima različita značenja

Drvo povezuje podzemlje, prostor ljudskog života i nebo u jednom prepoznatljivom obliku. Zbog toga se pojavljuje u religijskim predodžbama naroda udaljenih tisućama kilometara. Nordijski Yggdrasil, obrnuto drvo u Bhagavadgiti, majanski prikazi i egipatska sikomora ipak imaju različite uloge. Njihova usporedba pokazuje kako se ista prirodna slika mogla upotrijebiti za drukčija pitanja o svijetu i ljudskom životu.

Korijen je skriven u tlu, deblo dostupno čovjeku, a krošnja se uzdiže prema nebu. Ta struktura omogućuje prikaz odnosa koji se ne može neposredno promatrati. No značenje određuju priča, obred i mjesto u kojem se prikaz pojavljuje.

Yggdrasil povezuje svijet koji je stalno ugrožen

U sačuvanoj nordijskoj poeziji Yggdrasil je veliki jasen povezan s različitim područjima kozmosa. Pjesma Völuspá opisuje njegovu veličinu, a Snorri Sturluson u djelu Gylfaginning okuplja izvore, božanstva i druga bića uz njegove korijene i grane.

To drvo nije prikaz nepomućenog sklada. Zmaj nagriza korijenje, jeleni se hrane među granama, a iznad se nalazi orao. Drvo povezuje svjetove, ali ga bića koja na njemu žive ujedno oštećuju i ugrožavaju.

Uobičajen naziv “drvo života” zato ne prenosi cijelo značenje. U tekstovima je važna i ranjivost kozmosa. Povezanost njegovih dijelova ne jamči da su odnosi među njima sigurni ili trajni.

Obrnuto drvo u Bhagavadgiti

Petnaesto poglavlje Bhagavadgite opisuje ašvatthu, sveto smokvino drvo, s korijenjem iznad i granama ispod. Listovi se povezuju s vedskim himnima. Slika obrće poznati prirodni oblik kako bi govorila o izvoru svijeta koji nadilazi neposredno ljudsko iskustvo.

U nastavku se govori o prekidanju vezanosti uz taj svijet i traženju onoga što ga nadilazi. Grane se tako povezuju s promjenjivim iskustvima i željama. Tekst je dostupan u zbirci prijevoda instituta IIT Kanpur.

Usporedba s Yggdrasilom otkriva razliku. Nordijsko drvo povezuje područja ugroženog kozmosa, dok indijski tekst upotrebljava drvo za razmatranje vezanosti i oslobađanja. Sličan oblik ne određuje isti religijski smisao.

Drveće u majanskoj umjetnosti

Majanska umjetnost smješta drveće i biljke u prikaze smjerova svijeta, vladara, predaka i neba. Ceiba se često navodi kao slika okomite veze među različitim područjima kozmosa. Ipak, nema jednog sačuvanog teksta koji bi opisao potpuno isto vjerovanje svih majanskih zajednica.

Popol Vuh, zapis predaja naroda K’iche’, govori o stvaranju i mijenjanju svijeta kroz djelovanje bogova, ljudi i životinja. Kameni spomenici i natpisi pružaju zasebnu vrstu podataka. Ti prikazi nemaju uvijek isto značenje kao pripovijesti sačuvane u Popol Vuhu.

Značenje pojedinog stabla istražuje se usporedbom okolnih figura, natpisa i mjesta nalaza. U prizoru vezanom uz vladara ono može imati i političku ulogu, uz kozmološku.

Sikomora u egipatskim pogrebnim prizorima

Egipatski lijesovi i pogrebne stele prikazuju sikomoru uz pokojnika, ponekad povezanu s vodom i darovima. U takvom okruženju drvo izražava skrb i opskrbu nakon smrti. Voda, božica ili pokojnik uz drvo pomažu objasniti pojedini prizor.

Sikomora je istodobno bila stvarna biljka čije se drvo upotrebljavalo za predmete. Njezino religijsko značenje zato se ne može pripisati svakom komadu toga materijala. Usporedba različitih tradicija postaje korisnija kada zadrži te pojedinosti: sličan oblik može imati različito značenje, ovisno o predaji i obredu.