Zlatni prsten i olovna pločica dijele ime Senicianus, ali njihova povezanost nije potvrđena. Tolkien je proučavao boga Nodensa, dok utjecaj prstena na njegovu književnost ostaje nepoznat.
Sadržaj članka
Rimski zlatni prsten i olovna pločica s prokletstvom dijele ime Senicianus, zbog čega se dugo razmatra njihova povezanost. Pločica opisuje gubitak prstena i poziva boga Nodensa da osumnjičeniku uskrati zdravlje dok se predmet ne vrati. Priča je privukla i čitatelje J. R. R. Tolkiena, koji je proučavao ime toga božanstva.
Podudaranje ipak ne određuje identitet izgubljenog predmeta. Današnji katalog National Trusta smatra vezu dvaju nalaza malo vjerojatnom i upozorava da se prsten pogrešno predstavljao kao utvrđena inspiracija za “Gospodara prstenova”. Predmeti ostaju zanimljivi i bez takve identifikacije.
Ime i vjerska poruka na zlatu
Prsten se čuva u zbirci imanja The Vyne. Pronađen je oko 1785. blizu Silchestera u Hampshireu. Na obruču nosi ime Seniciane i formulu “vivas in deo”, povezanu sa željom da imenovana osoba živi u Bogu.
Četvrtasti dio s urezanim likom i natpisom upućuje na mogućnost uporabe kao pečatnog prstena. Natpisi daju podatke o osobnom i vjerskom svijetu vlasnika. Nisu sami po sebi prokletstvo.
Njegov put između prvotnog vlasnika, mjesta gubitka i kasnije zbirke nije potpuno poznat. Prsten zato pruža čvrste materijalne podatke, ali ostavlja praznine u povijesti uporabe i vlasništva.
Žalba zapisana na olovu
Baza Roman Inscriptions of Britain vodi olovnu pločicu iz Lydney Parka kao RIB 306. Silvianus u tekstu navodi da je izgubio prsten i daje polovicu njegove vrijednosti Nodensu. Za osobu povezanu s imenom Senicianus traži uskraćivanje zdravlja dok prsten ne bude donesen u hram.
Takve pločice, poznate kao defiksije, omogućivale su obraćanje božanstvu zbog nepravde ili gubitka. Ovdje su imenovani predmet, osoba i mjesto povrata. Sačuvana je vrlo konkretna žalba, iako ne možemo utvrditi što se dogodilo nakon njezina polaganja.
U komentaru baze navodi se da je ime Senicianus bilo često u keltskojezičnim provincijama. Zajedničko ime stoga nije dovoljno za povezivanje svakoga predmeta koji ga nosi. Važni su i nalazišta, datiranje te slijed vlasništva.
Dva nalazišta i jedna pretpostavka
Prsten potječe iz područja Silchestera, a pločica iz Lydneyja, na znatnoj udaljenosti. Predmeti nemaju sačuvanu dokumentaciju koji bi pokazao da je zlato iz zbirke bilo upravo ono koje je Silvianus izgubio.
Podudaranje imena daje razlog za usporedbu. Za identifikaciju bi trebalo više neovisnih podataka. National Trust u svojem katalogu danas naglašava poteškoće te veze, pa je nije opravdano iznositi kao potvrđenu priču o krađi.
Tolkienova stvarna povezanost s Lydneyjem
Tolkien je početkom 1930-ih na poticaj arheologa Mortimera Wheelera istraživao ime Nodens i napisao esej povezan s rimskim nalazištem. Ta veza pokazuje da je poznavao materijal o lokalnom božanstvu.
Kasniji čitatelji povezali su hram, staru rudarsku okolicu i priču o ukradenom prstenu s njegovom književnošću. No nije sačuvana Tolkienova bilješka koja taj zlatni predmet označava kao izvor Jedinstvenog Prstena. Poznavanje nalazišta i dokaz određenog književnog utjecaja ostaju različita pitanja.
Na zlatnom prstenu sačuvani su ime i vjerska formula, dok olovna pločica bilježi žalbu čovjeka koji je izgubio svoj prsten. Zajedno otkrivaju različite oblike života u rimskoj Britaniji. Upravo njihovi sačuvani natpisi omogućuju istraživanje, čak i kada privlačna veza s poznatim romanom ostaje bez potvrde.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
