Tragovi obrade orlove kosti iz špilje Cova Foradada upućuju na uklanjanje pandže. Usporedba s Krapinom podupire moguću simboličku uporabu, ali sama pandža ni dovršeni ukras nisu pronađeni.
Na jednoj orlovoj kosti iz španjolske špilje Cova Foradada nalazi se dvanaest rezova. Jedanaest dubokih, kosih brazda pruža se gotovo usporedno, a plića dvanaesta presijeca ih pod drugim kutom. Istraživači smatraju da su nastale dok je netko oštrim kamenim rubom odvajao pandžu od kosti nožnog prsta.
Pandža nije pronađena. Rezovi pokazuju kako je uklonjena, ali ne i što je netko poslije učinio s njom.
Što otkriva površina kosti
Cova Foradada nalazi se pokraj Calafella na španjolskoj sredozemnoj obali. Kost potječe iz sloja IV1, s kamenim alatima povezanima sa šatelperonijenskom industrijom. Radiokarbonsko istraživanje niza slojeva smješta naseljavanje približno prije 39.000 godina, uz napomenu da modelirani datumi daju minimalne starosti. Sama orlova kost nije izravno datirana.
Rad objavljen 2019. u časopisu Science Advances proučava falangu, kost nožnog prsta lijeve noge velikog orla. Oblik najviše odgovara orlu krstašu ili njegovu bliskom pretku, no preciznija identifikacija vrste nije bila moguća.
Rezovi zahvaćaju približno dvije trećine površine. Tim je izradio trodimenzionalni model i usporedio oblik i položaj brazda s tragovima obrade životinja. Na temelju te usporedbe zaključio je da rezovi odgovaraju oslobađanju pandže oštrim kamenim alatom.
Kosti grabljivica rijetke su na nalazištu, a tim nije pronašao znak da je ova kost obrađivana radi hrane. Predložio je simboličku uporabu pandže i nalaz opisao kao prvi dokaz takve uporabe orlovih pandži povezane s neandertalcima na Pirenejskom poluotoku.
Čemu je služila odvojena pandža?
Odvojena pandža mogla je biti nošena na uzici, pričvršćena na odjeću ili sačuvana na drugi način. Nisu pronađeni ni keratinski dio pandže, ni uzica, ni dovršen ukras. Privjesak ostaje jedna od mogućnosti.
Rezovi omogućuju rekonstrukciju odvajanja pandže, ali ne otkrivaju njezinu daljnju uporabu.
Usporedba s Krapinom
Važan usporedni primjer dolazi iz Hrvatske. U istraživanju krapinskih pandži objavljenom 2015. proučeno je osam uglavnom cjelovitih pandži orla štekavca, starih približno 130.000 godina. Rezovi, uglačana mjesta i tragovi trošenja protumačeni su kao tragovi uporabe pandži za nakit.
Krapinski je nalaz mnogo stariji i pripada drugoj vrsti orla. Ne može izravno objasniti nalaz iz špilje Cova Foradada. Ipak, pokazuje da su neandertalci odabirali i obrađivali orlove pandže na različitim mjestima i u različitim razdobljima.
U Krapini su sačuvane same pandže i njihovi tragovi uporabe. U španjolskoj špilji sačuvana je kost s koje je pandža uklonjena. Usporedba daje osnovu za simboličko tumačenje, ali ne nadomješta nedostajući predmet.
Zašto se nalaz pripisuje neandertalcima?
Šatelperonijenska tradicija kamenih alata obično se povezuje s kasnim neandertalcima. Uz ovu falangu nisu pronađeni ljudski ostaci. Autori je s neandertalcima povezuju preko alata i položaja u špiljskom slijedu, čije datiranje opisuje zaseban rad.
To je razdoblje susreta neandertalaca i modernih ljudi u Europi, pa pripisivanje pojedinih kulturnih obilježja ostaje predmet rasprave. Nalaz iz špilje Cova Foradada počiva na jednoj obrađenoj orlovoj kosti i njezinu kontekstu, bez izravne identifikacije osobe koja ju je rezala.
Sačuvana kost pokazuje da je netko pažljivo odvojio orlovu pandžu. Je li je nosio kao ukras ili joj namijenio neku drugu uporabu, ostaje nepoznato.
