Genetska usporedba vlasi iz knjige u Uppsali i ostataka iz Fromborka pridonijela je identifikaciji astronoma, zajedno s arheološkim nalazima i antropološkim pregledom kostiju ispod poda katedrale.
Genetski profil dviju vlasi pronađenih u knjizi koju je koristio Nikola Kopernik podudarao se s profilom ostataka pronađenih ispod poda katedrale u Fromborku. Rezultat je pomogao povezati neoznačen grob u Poljskoj s astronomom čije su knjige kao ratni plijen završile u Švedskoj.
Identifikacija je predstavljena u znanstvenom radu objavljenom 2009. u časopisu PNAS. Genetsko podudaranje bilo je jedan od dokaza koji su poduprli taj zaključak. Istraživači su je razmatrali zajedno s položajem groba, antropološkim pregledom kostiju i rekonstrukcijom lica.
Važna je bila i povijest knjige: istraživači su trebali procijeniti koliko je pouzdana njezina veza s Kopernikom i jesu li vlasi mogle pripadati kasnijim čitateljima.
Grob bez imena ispod katedrale
Kopernik je umro 1543., u dobi od 70 godina. U katedrali u Fromborku bilo je mnogo grobova bez natpisa, pa pronalazak kostura nije odmah značio pronalazak astronoma. Istraživači su potragu usmjerili prema prostoru uz oltar za koji je bio zadužen kao kanonik.
Godine 2005. ondje su otkriveni nepotpuni ljudski ostaci koji su prema procijenjenoj dobi mogli odgovarati starijem muškarcu. Forenzička rekonstrukcija lica omogućila je usporedbu s Kopernikovim portretima. Sve je to izdvojilo ostatke koji su mogli pripadati Koperniku, ali nije dalo neovisan uzorak za genetsku usporedbu.
Taj je problem osnovno ograničenje identifikacije povijesnih osoba. Analiza može pokazati da kosti pripadaju istoj osobi ili pomoći odrediti njezin spol. Za utvrđivanje identiteta potreban je usporedni uzorak čija je veza s traženom osobom pouzdano utvrđena.
Kako je Kopernikova knjiga završila u Uppsali
Mogući usporedni materijal pronađen je u djelu Johannesa Stöfflera Calendarium Romanum Magnum. Kopernik je tu knjigu koristio, a danas pripada zbirci povezanoj s njim na Sveučilištu u Uppsali.
Opis sveučilišne knjižnice prati prijenos zbirke u Švedsku. Nakon predaje Fromborka Gustavu II. Adolfu u srpnju 1626., švedske su snage odnijele knjižnicu katedralnog kaptola. Knjige su najprije završile u Stockholmu, a zatim su darovane sveučilištu.
Među stranicama Stöfflerova djela pronađeno je deset vlasi. Povijest knjige dala im je istraživačku vrijednost, no nije svakoj vlasi mogla odrediti vlasnika. Kroz stoljeća su isti svezak mogli držati različiti čitatelji i knjižničari.
Sačuvane knjige zato mogu biti izvor podataka o fizičkim tragovima čitatelja, uz ono što otkrivaju njihovi zapisi. I Newtonove bilješke uz Smaragdnu ploču pokazuju koliko rukopis može otkriti o radu pojedinca. U Kopernikovu slučaju trebalo je ispitati trag koji čitatelj vjerojatno nije ni primijetio.
Što je podudaranje doista pokazalo
Znanstveni rad opisuje podudarne profile mitohondrijske DNK iz zuba i bedrenih kostiju te iz dvije vlasi pronađene u knjizi. Rezultati analize zuba podudarali su se u trima laboratorijima. Od četiriju vlasi čiji su se profili mogli protumačiti, preostale dvije imale su drukčije profile.
Mitohondrijska DNK nasljeđuje se po majčinskoj liniji. Njezin profil mogu dijeliti različiti ljudi, pa podudaranje nije jednako jedinstvenom genetskom otisku koji bi sam odredio identitet.
Genetičarka Marie Allen to je naglasila u priopćenju Sveučilišta u Uppsali iz 2009. Količina DNK bila je ograničena, a materijal oštećen. Nalaz je trebalo vrednovati zajedno s arheološkim i antropološkim podacima te rekonstrukcijom lica. Slučajno podudaranje nije bilo isključeno.
Zato učestalost određenog profila u usporednoj populaciji nije postotak sigurnosti da je pronađeni kostur Kopernikov. Na takav zaključak utječu i pouzdanost veze knjige s astronomom te okolnosti ukopa.
Zajedno su ti dokazi poduprli identifikaciju, nakon koje je 2010. u Fromborku obavljen novi ukop, ovaj put u označenom grobu. Vlasi nisu same riješile potragu. Omogućile su da se ostaci ispod poda katedrale usporede s tragovima u knjizi koja je stoljećima bila na drugoj strani Baltika.
