Pomrčine, zvijezde i sjene omogućile su starim učenjacima proučavanje Zemljina oblika. Eratostenov izračun i druge astronomske tradicije pokazuju kako su lokalna opažanja povezivali s cijelim planetom.
Sadržaj članka
Učenjaci su argumente za kuglastu Zemlju razvijali mnogo prije Kolumbova putovanja. Pomrčine Mjeseca, promjene vidljivih zvijezda i razlike u duljini sjena omogućivale su proučavanje oblika i veličine planeta bez pogleda iz svemira. Grčka, indijska i islamska astronomska tradicija daju različite primjere takva rada.
Njihovi zaključci nisu značili da su svi ljudi u svim razdobljima imali jednako znanje o Zemlji. Pokazuju da su postojali provjerljivi argumenti i matematički postupci o kojima se raspravljalo i koji su se razvijali kroz stoljeća.
Zemljina sjena na Mjesecu
Tijekom pomrčine Zemlja se nalazi između Sunca i Mjeseca. Rub njezine sjene prelazi preko Mjesečeve površine i ima zakrivljen oblik. Kugla daje takvu sjenu pri različitim orijentacijama.
Aristotel u djelu O nebu povezuje taj podatak s promjenom vidljivog zvjezdanog neba pri putovanju prema sjeveru ili jugu. Zvijezde koje su iznad obzora na jednom mjestu mogu se izgubiti iz pogleda na drugom.
Takve promjene očekivane su pri kretanju po zakrivljenoj površini. Prihvaćanje kuglastog oblika ipak nije uklanjalo druge razlike među antičkim modelima kozmosa. Točan zaključak o jednom pitanju mogao je postojati uz netočne pretpostavke o drugome.
Eratosten je usporedio kutove i udaljenost
Eratosten je u trećem stoljeću prije Krista upotrijebio razliku u položaju podnevnog Sunca između Sijene i Aleksandrije. Oko ljetnog solsticija Sunce je u Sijeni bilo gotovo okomito, dok je u Aleksandriji uspravan predmet stvarao sjenu.
Razlika kutova predstavljala je dio punog kruga. Uz procjenu udaljenosti među mjestima moglo se izračunati koliki bi put odgovarao cijelom Zemljinu opsegu. NOAA-in pregled povijesti geodezije opisuje načelo toga postupka.
Rezultat je ovisio o udaljenosti, vremenu opažanja i pretpostavci usporednih sunčevih zraka. Antička mjera stadion također nije imala svugdje istu duljinu. Zbog toga današnja procjena pogreške ovisi o odabranom tumačenju jedinice i kasnijih izvještaja.
Izračuni u drugim znanstvenim tradicijama
Indijski astronom Arjabhata u djelu Arjabhatiya, sastavljenom oko 499. godine, opisuje Zemlju kao kuglu. Dnevno prividno gibanje zvijezda objašnjava njezinom rotacijom. Kasniji komentatori nisu prihvaćali svaki dio toga modela.
U srednjovjekovnoj islamskoj znanosti al-Biruni proučavao je geografske koordinate i načine određivanja dimenzija Zemlje. Uspoređivao je različite naslijeđene tradicije, uključujući grčke i indijske podatke.
Takva povijest pokazuje prijenos i provjeru računskih postupaka preko jezika i područja. Oblik Zemlje proučavao se u više znanstvenih tradicija.
Kolumbova rasprava odnosila se na udaljenost
Kolumbo je plovio s predodžbom kuglaste Zemlje. Važan prijepor bio je koliko je Azija udaljena prema zapadu i koliko je velik planet. Odabir različitih procjena mogao je put preko oceana učiniti prividno kraćim.
Njegovo putovanje promijenilo je europske karte, ali nije prvi put dokazalo oblik Zemlje. Za razumijevanje starije astronomije korisnije je pratiti argumente, mjere i njihove pretpostavke. Usporedba sjena pokazuje posebno jasno kako nekoliko lokalnih opažanja, povezanih geometrijom, može dati podatak o cijelom planetu.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
