Ženin brodski grob kod Vinjeøre postavljen je unutar približno stoljeće starijeg muškog ukopa. Položaj i predmeti otvaraju pitanja o sjećanju, obiteljskim vezama i mjestu u krajoliku.
Sadržaj članka
Manji brodski grob žene iz devetog stoljeća postavljen je unutar starijeg groba muškarca u većem brodu. Nalaz kod Vinjeøre u središnjoj Norveškoj pokazuje povratak zajednice ranijem ukopu nakon približno stotinu godina. Taj postupak otvara pitanja o obiteljskom sjećanju, statusu i odnosu prema zemlji.
Drveni dijelovi većinom su istrunuli. Željezne zakovice, tragovi kobilice, dijelovi kostiju i grobni prilozi omogućili su prepoznavanje dvaju zasebnih plovila. Njihov međusobni položaj važniji je za tumačenje od zamisli dviju osoba pokopanih istodobno.
Prilozi razlikuju dva razdoblja
Žena je umrla u drugoj polovici devetog stoljeća. Njezin brod bio je dug približno sedam do osam metara. Uz nju su pronađeni nakit, škare, pršljen za vreteno i kravlja glava.
Dvije velike pozlaćene brončane kopče i križolika kopča pripadale su grobnim prilozima. Križoliki dio prethodno je služio kao irski ukras opreme za konja, a u Skandinaviji je prenamijenjen u nakit.
Stariji grob vjerojatno pripada osmom stoljeću. U brodu dugom približno devet do deset metara nalazio se muškarac s kopljem, štitom i mačem s jednom oštricom. Različiti predmeti pomažu smjestiti dva ukopa u vrijeme.
Kako prepoznati brod nakon nestanka drva
Raspored metalnih spojnih elemenata i sačuvanih tragova konstrukcije omogućuje praćenje oblika plovila. Na nalazištu Skeiet istraživači su tako razlikovali kasniji manji brod od starijeg većeg.
Postavljanje novog ukopa zahtijevalo je prepoznavanje ranijeg groba i rad oko njega. Zajednica je odlučila novu pokojnicu ukopati unutar ranijeg groba. To je izravan trag povezanosti dvaju ukopa, iako ne određuje točan odnos pokojnika.
Predloženo srodstvo nije potvrđena obiteljska genealogija. Fragmentarno stanje ljudskih ostataka otežava biološke analize, a natpis s imenima nije pronađen.
Sjećanje i moguća veza s pravom na zemlju
Arheolog Raymond Sauvage razmatrao je povezanost ukopa s obiteljskim sjećanjem i zahtjevima vezanima uz posjed. Novi grob unutar starog mogao je povezati povijest kućanstva s određenim prostorom.
Grobni je prostor bio vidljiv u krajoliku iznad fjorda. Takav položaj dopušta proučavanje spomenika kao mjesta kojem se moglo vraćati. Ipak, značenje posjeda ostaje hipoteza koju treba usporediti s drugim nalazištima i podacima.
Prilozi također pokazuju kako su sudionici pogreba odlučili predstaviti pokojnika. Oružje ili pribor za tekstil nisu potpuna biografija. Oni su odabrani dijelovi identiteta i odnosa koji su dobili mjesto u ukopu.
Šire groblje mijenjalo se stoljećima
Dva broda pripadaju većem groblju koje se upotrebljavalo približno između 550. i 950. godine. Radovi povezani s cestovnim projektom E39 otkrili su humke, paljevinske ukope, brodske grobove i druge ukope tijela.
Izvještaji muzeja NTNU-a i Sauvageovo istraživanje pogrebnih praksi pružaju širi okvir za usporedbu promjena. Mjesto nije nastalo jednim događajem.
Neobičan odnos brodova zato je jedan dio dugog korištenja istog krajolika. Sačuvani tragovi pokazuju da je zajednica starom ukopu pridružila novu osobu. Za razumijevanje razloga treba povezati položaj, predmete, druge grobove i mogućnosti analize ostataka.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
