Jame u Tultepecu povezane su s najmanje četrnaest kolumbijskih mamuta. Oblik iskopa, obrađene kosti i jezerski slojevi omogućuju proučavanje mogućih zamki i koordiniranog lova.
Sadržaj članka
Dvije duboke jame s gotovo okomitim stijenkama u Tultepecu, sjeverno od Ciudad de Méxica, povezane su s ostacima najmanje četrnaest kolumbijskih mamuta. Oblik iskopa potaknuo je arheologe da ih protumače kao pripremljene zamke. Nalazi pokazuju moguću strategiju lova koja je uključivala preoblikovanje tla i koordinaciju više ljudi.
Istraživanje lokaliteta Tultepec II 2019. opisalo je 824 kosti unutar i oko jama. Riječ je o kostima s tog lokaliteta. Brojni mamuti otkriveni tijekom zasebnih radova kod zračne luke Santa Lucía ne čine istu zamku niti jedan zajednički ukupni nalaz.
Stari jezerski krajolik okupljao je životinje
Nalazište pripada nekadašnjem području jezera Xaltocan. Prije približno petnaest tisuća godina povlačenje vode otvaralo je površine na kojima su se mamuti mogli hraniti i kretati uz rub jezera.
UNAM i meksički INAH opisuju jame promjera oko 25 metara i dubine približno 1,7 metara. Okomite stranice razlikuju ih od plitkih prirodnih udubljenja u blatu.
Pronađene su lubanje, čeljusti, kralješci, rebra, lopatice i dijelovi udova. Mnogi nisu ostali povezani u anatomskom položaju. Takav raspored omogućuje proučavanje obrade tijela i kasnijeg premještanja ostataka.
Zamka daje prednost, ali traži plan
Životinja koja uđe u duboku jamu s glinenim stijenkama teško bi se izvukla. Lovci bi joj mogli pristupiti s ruba, umjesto izravno se suočiti s velikom životinjom u pokretu.
Arheolog Luis Córdoba Barradas predložio je mogućnost usmjeravanja mamuta bukom, granama i vatrom. Skupina bi mogla odvojiti jedinku i potjerati je prema pripremljenoj jami. Broj sudionika i točan redoslijed takvog postupka ostaju rekonstrukcija.
Sačuvani oblik jama i položaj kostiju omogućuju provjeru te rekonstrukcije. Za provjeru prijedloga važno je povezati taj oblik s tragovima obrade i okolišem kroz koji su se životinje kretale.
Slojevi povezuju lov s promjenama jezera
Fina glina, vulkanski pepeo i jezerski sedimenti sudjelovali su u zatrpavanju ostataka. Njihov odnos omogućuje proučavanje slijeda događaja i smještanje aktivnosti pri kraju pleistocena.
Pad razine vode mogao je otvarati nove putove, dok su erupcije i promjene vegetacije mijenjale kretanje životinja. Pripremljena jama imala bi vrijednost dok su mamuti prolazili određenim područjem.
Skup uključuje jedinke različite dobi i oba spola. To dopušta razmatranje više susreta ili faza uporabe. Ne znači automatski da je svaka pojedina kost pripadala životinji koja je uginula upravo u zamci.
Kosti bilježe i rad nakon lova
INAH-ovi izvještaji opisuju tragove obrade i različite položaje kostiju. Uklanjanje mesa, kože i drugih korisnih dijelova moglo je mijenjati raspored tijela. Neke su kosti mogle poslužiti i kao alat.
Posebni rasporedi oko lubanja otvaraju pitanje namjernog postupka, ali njihovo značenje treba dodatno provjeravati. Položaj jama i tragovi obrade kostiju mogli bi pokazati kako su lovci planirali lov i dijelili posao pri obradi mamuta.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
