Ostaci osinjih gnijezda ispod i iznad pigmenta omogućili su datiranje slike klokana u Kimberleyju. Sitni tragovi ugljena smjestili su veliki prikaz u razdoblje prije približno 17.300 godina.
Sliku klokana na stijeni u australskoj regiji Kimberley istraživači su smjestili u razdoblje prije 17.500 do 17.100 godina. Nisu datirali boju kojom je životinja naslikana. Vremenski okvir dali su im ostaci šest osinjih gnijezda: tri ispod pigmenta i tri preko njega.
Prikaz dug gotovo dva metra tako je dobio znatno pouzdaniju kronologiju nego što bi je mogla dati procjena prema stilu. Često navođena starost od 17.300 godina sredina je tog raspona, a ne godina u kojoj je netko sigurno naslikao klokana.
Za tumačenje nalaza važno je razlikovati procijenjenu starost slike od datuma izmjerenih uzoraka. Laboratorij je odredio starost ugljena iz gnijezda; odnos tih gnijezda i boje omogućio je da se zaključak primijeni na sliku.
Prirodni slojevi kao okvir za datiranje
Gnijezdo koje je prekriveno pigmentom moralo je nastati prije slike. Ono koje je izgrađeno preko boje nastalo je poslije. Usporedba njihova položaja i radiokarbonskih datuma zato određuje najraniju i najkasniju granicu mogućeg nastanka prikaza.
Kod ove slike sačuvana su gnijezda i ispod pigmenta i preko njega. To je omogućilo da starost ograniče na raspon od približno četiri stoljeća. Postupak ovisi o jasnom slijedu na istoj stijenskoj površini: gnijezdo, slika, pa novo gnijezdo.
Crveni oker nije sadržavao organski ugljik koji bi se mogao izravno datirati. Ugljen u materijalu od kojeg su ose gradile gnijezda dao je traženi uzorak. Radiokarbonska analiza tog materijala i promatranje slojeva nadopunili su se; nijedno nije moglo zamijeniti drugo.
Vrlo malo ugljena u uzorku pijeska
Australska organizacija za nuklearnu znanost i tehnologiju, ANSTO, navodi da je prosječan uzorak gnijezda težio oko 250 miligrama. Većinom je bio sastavljen od pijeska, s vrlo sitnim ulomcima ugljena.
Za mjerenje je trebalo izdvojiti i pripremiti sitne ulomke ugljena iz uzoraka gnijezda.
Istraživanje objavljeno 2021. u časopisu Nature Human Behaviour obuhvatilo je 27 radiokarbonskih mjerenja povezanih sa 16 slika u osam skloništa u Kimberleyju. Rezultati upućuju na to da je tamošnji naturalistički stil postojao prije približno 17.000 godina i nastavio se do oko 13.000 godina prije današnjice.
Rezultati još ne određuju cjelokupno razdoblje uporabe tog stila. Za određivanje njegova početka i kraja potrebni su dodatni datirani uzorci. Najstariji dosad izmjereni prikaz nije nužno i prvi prikaz koji je zajednica napravila.
Zašto se brojke iz različitih istraživanja ne uspoređuju jednostavno
Klokan je 2021. predstavljen kao najstarija tada poznata stijenska slika u Australiji. To ne znači da je bio najstarija takva umjetnina na svijetu.
Studija objavljena u Natureu 2026. opisala je obris ljudske šake na otoku Muni u području Sulawesija, za koji je utvrđena minimalna starost od oko 67.800 godina. Ondje je datiran kalcit koji se nataložio preko pigmenta, metodom temeljenom na radioaktivnom raspadu uranija.
Kalcit nastao preko boje daje donju granicu starosti slike: prikaz mora biti stariji od naslage koja ga prekriva. Osinja gnijezda ispod i iznad klokana daju okvir s obje strane. Zato jedan rezultat nije točna godina nastanka, a drugi nije jednostavna procjena iz sredine raspona.
Nalazište ostaje pod zaštitom svojih čuvara
Istraživanje u Kimberleyju provedeno je uz dopuštenje i sudjelovanje organizacije Balanggarra Aboriginal Corporation, čuvara područja i tradicionalnih vlasnika. Na njihov zahtjev, precizne lokacije proučavanih slika nisu objavljene.
Metoda, izmjereni datumi i odnosi slojeva objavljeni su bez preciznih koordinata. Time je omogućena provjera znanstvenih rezultata uz zaštitu nalazišta.
