U dvama grobovima u Salangu lubanje starije djece postavljene su oko glava dojenčadi. Nalaz dokumentira poseban pogrebni postupak, dok njegovo značenje i srodstvo pokojnika ostaju otvoreni.
U dvama ukopima u Salangu, na pacifičkoj obali Ekvadora, arheolozi su pronašli dojenčad s lubanjama starije djece položenima oko njihovih glava. Neobičan raspored potaknuo je naziv “kacige od lubanja”. On opisuje izgled nalaza, ali ne objašnjava zbog čega su sudionici pogreba postupili na taj način.
Ukopi se datiraju približno u 100. godinu prije Krista. Istraživači su razmatrali mogućnost da je veća lubanja trebala zaštititi dojenče nakon smrti. To je prijedlog o značenju obreda, dok položaj kostiju neposredno dokumentira samu radnju.
Dva posebna ukopa među jedanaest istraženih
Između 2014. i 2016. u dvama humcima istraženo je jedanaest ukopa. U dvama je lubanja starijeg djeteta prekrivala stražnji i bočne dijelove glave dojenčeta, ostavljajući lice vidljivim.
Predmet nije samo odložen u drugom dijelu groba. Njegov položaj pokazuje pažljivo postavljanje uz tijelo tijekom pogrebnog postupka. Autori su opisali praksu kao jedinstvenu u arheološkoj građi koja im je tada bila poznata.
Rezultate su Sara Juengst, Richard Lunniss, Abigail Bythell i Juan José Ortiz predstavili u radu “Unique Infant Mortuary Ritual at Salango, Ecuador, 100 BC”. Nalazište je važno i kao obalno naselje te obredni prostor ekvadorskog razdoblja regionalnog razvoja.
Zaštita, srodstvo ili drukčija obredna veza
Zaštitno značenje jedna je moguća interpretacija. Druge bi mogle uključivati odnos s precima, sjećanje ili povezanost pokojnika kroz obred. Nije sačuvan natpis ni opis sudionika koji bi odredio što je zajednici taj postupak značio.
Iz naziva “kaciga” ne proizlazi da je riječ o ratničkom predmetu. Upotrijebljeni su ljudski ostaci u jasno pogrebnom kontekstu. Njihovo značenje treba tražiti u odnosu zajednice prema djeci i mrtvima.
Nije utvrđeno je li između dojenčadi i starije djece postojalo biološko srodstvo. Blizina ostataka u grobu pokazuje odnos koji su stvorili ljudi koji su ih pokapali. Sama po sebi ne dokazuje obiteljsku vezu.
Različite analize odgovaraju na različita pitanja
Analiza drevne DNK mogla bi ispitati biološko srodstvo ako stanje ostataka i uvjeti istraživanja to dopuste. Izotopni podaci mogli bi pomoći pri proučavanju prehrane i područja u kojem su djeca odrasla. Širi uzorak ukopa omogućio bi provjeru ponavlja li se isti postupak drugdje.
Čak ni potvrđeno srodstvo ne bi automatski objasnilo vjerovanje iza obreda. Biološki i društveni odnosi mogu biti povezani, ali nisu isto pitanje. Zbog toga rezultate različitih metoda treba uspoređivati s grobnim rasporedom.
Jedanaest istraženih grobova ne predstavlja sve pogrebne običaje zajednice. Dva posebna ukopa ipak pokazuju da su djeca na tom mjestu pokapana na različite načine. Njihovo proučavanje može pokazati koliko su različiti postupci pratili smrt djece u istom mjestu, iako točno značenje obreda još nije poznato.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
