Zapisi o slavenskim bogovima potječu iz različitih krajeva i stoljeća. Perun, Mokoš i Veles pokazuju što se može rekonstruirati, a gdje još nedostaju izravni izvori.
Sadržaj članka
Perun, Mokoš i Veles pripadaju najpoznatijim imenima slavenske pretkršćanske religije. No sačuvani zapisi ne nude jedinstvenu priču o njihovim odnosima, podrijetlu svijeta i pravilima bogoslužja. Znanje o njima nastaje povezivanjem tekstova iz različitih stoljeća i krajeva, arheoloških nalaza te kasnije zabilježenih običaja.
Takva građa otvara mnogo pitanja. Najvažnije je pritom znati odakle pojedini podatak dolazi. Svjedočanstvo o stanovnicima Kijeva ne opisuje automatski vjerovanja svih slavenskih zajednica, kao što kasna narodna predaja sama po sebi ne određuje sadržaj ranosrednjovjekovnog obreda.
Najraniji zapisi ne navode sva imena
Bizantski povjesničar Prokopije u šestom je stoljeću pisao o Sklavinima i Antima. Spomenuo je božanstvo povezano s munjom kojemu su prinosili žrtve, među njima i goveda. Njegov opis važan je rani trag, ali boga nije imenovao.
Povezivanje toga zapisa s Perunom razumljiva je istraživačka mogućnost. Ipak, ime koje se pojavljuje u drugim izvorima ne treba predstavljati kao riječ koju je zapisao sam Prokopije. Njegovo svjedočanstvo opisuje određene zajednice i nekoliko njihovih praksi, a ne potpun sustav slavenske religije.
Vladimirovi kipovi u Kijevu
Ljetopis poznat kao “Povijest minulih ljeta”, sastavljen početkom dvanaestog stoljeća, prenosi da je knez Vladimir 980. u Kijevu postavio kipove Peruna, Horsa, Dažboga, Striboga, Simargla i Mokoši. Perunov drveni kip imao je srebrnu glavu i zlatne brkove.
Popis pokazuje javni vjerski program vezan uz vlast. Ne daje, međutim, podroban opis uloge svakog božanstva. Podrijetlo pojedinih imena i njihovo značenje ostaju predmet rasprave. Mokoš je jedina ženska figura na tom popisu, ali njezina puna uloga nije sačuvana u usporedivo podrobnom tekstu.
Pregled Sveučilišta u Texasu povezuje te pisane tragove s kasnijim istraživanjima. Ujedno upozorava na poteškoće pri rekonstrukciji pretkršćanskih vjerovanja iz narodnih običaja zabilježenih mnogo poslije.
Veles i granice rekonstrukcije
Veles se pojavljuje u drugim zapisima, među ostalim u kontekstu prisega između Rusa i Bizanta. Povezuje se s govedima, dok se Perun povezuje s munjom i prisegama. Takvi podaci omogućuju usporedbu, ali ne čuvaju cjelovit mit o njihovu sukobu.
Poznata priča o borbi Peruna i Velesa proizlazi iz suvremenih usporednih istraživanja i tumačenja folklora. Ona može ponuditi smislen model starijih predodžbi. Riječ je, dakle, o istraživačkoj rekonstrukciji, a ne o cjelovitom mitu sačuvanom u srednjovjekovnom tekstu.
Različiti krajevi, različita svetišta
Zapisi o zapadnim Slavenima na Baltiku donose druga imena i lokalne kultove. Svantevitovo svetište u Arkoni na otoku Rügenu pripada tom regionalnom kontekstu. Kroničar Helmold pisao je iz kršćanske perspektive, pa njegove opise treba čitati i kao proizvod vremena u kojem su nastali.
Arheologija može otkriti prostor svetišta, tragove žrtvovanja ili izrezbarene figure. Bez natpisa je mnogo teže imenovati prikazano božanstvo. Nazivi mjesta i običaji mogu pomoći, ali se tijekom stoljeća mijenjaju.
Slavenska religija zato ostaje područje otvoreno za istraživanje. Novi nalaz može dopuniti pojedinu lokalnu priču, dok pažljiva usporedba postojećih izvora pokazuje koliko se pouzdano pojedini podaci mogu povezati. Upravo razlike među zapisima pomažu razumjeti raznolikost zajednica koje danas okupljamo pod zajedničkim slavenskim imenom.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
