Krater McGetchin nastao je 2024., a otkriven usporedbom LRO-ovih snimki. Njegov oblik, izbačeni materijal i hladnije okolno područje omogućuju proučavanje svježeg udara na Mjesecu.
Sadržaj članka
Novi krater na Mjesecu promjera 222 metra nastao je između 11. travnja i 22. svibnja 2024. Prepoznat je tek sljedeće godine usporedbom snimki letjelice Lunar Reconnaissance Orbiter, LRO. Naknadna mjerenja omogućila su istraživanje njegova oblika, izbačenog materijala i promjene temperature okolnog tla.
Krater McGetchin najveći je udarni krater nastao i otkriven tijekom djelovanja LRO-a. Pruža rijetku priliku za proučavanje velikog svježeg udara uz sačuvane snimke površine prije događaja.
Svijetla promjena bila je početni trag
Širokokutna kamera redovito snima Mjesec, ali krater te veličine zauzima samo oko dva njezina piksela. Za prepoznavanje je zato važna razlika među snimkama s usporedivim osvjetljenjem.
Tim je 2025. uočio novu svijetlu površinu izbačenog materijala. Snimke uskokutne kamere omogućile su detaljniji pogled i mjerenje. Usporedba arhivskih snimki tako je potvrdila nastanak novog kratera.
NASA-in pregled opisuje pronalazak bez potrebe da netko neposredno opaža udarni bljesak. Ponovljene snimke ograničavaju vrijeme nastanka na razmak između posljednjeg starog i prvog novog prizora.
Oblik kratera mjeri se iz detaljnih podataka
McGetchin je dubok približno 43 metra. Okružuju ga izbačeni kamen i prašina, među kojima su blokovi dugi nekoliko metara. Nalazi se blizu prijelaza između svjetlijih visoravni i tamnijih, ravnijih mjesečevih mora.
Istraživanje u časopisu Science Advances povezuje visokorazlučive snimke i stereomodel reljefa. Iz njih se izvode oblik zdjele, položaj rubova i raspored izbačenog materijala.
Promjene se protežu daleko izvan najsvjetlijeg ruba. Različite brzine i kutovi izbacivanja stvaraju različite obrasce, koji u svježem krateru još nisu preoblikovani dugotrajnim malim udarima.
Okolni regolit drukčije se hladi
Instrument Diviner mjerio je noćne temperature. Oko kratera prepoznato je hladnije područje široko približno sedam kilometara, s razlikom oko osam do devet kelvina prema okolici.
Zasebno istraživanje toplinske promjene povezuje učinak s rastresenim gornjim slojem regolita. Više praznog prostora među česticama mijenja prijenos topline i hlađenje tijekom mjesečeve noći.
Takav podatak pokazuje da udar utječe na znatno širi prostor nego što sugerira sama zdjela. Toplinske snimke daju drugi način prepoznavanja promjene površine.
Udarno tijelo i učestalost procjenjuju se modelima
Promjer i dubina mjere se iz podataka, dok veličina dolaznog fragmenta ovisi o modelu udara. Mogući izvor bio je asteroidni ili kometni materijal. Nije izravno izmjeren prije sudara.
Procjena da krater te veličine prosječno nastaje približno jednom u 132 godine nije raspored budućih udara. Riječ je o statističkoj procjeni koja ovisi o pretpostavkama modela.
McGetchin zato omogućuje istodobnu provjeru više procesa: nastanka zdjele, rasporeda krhotina i promjene rastresitog tla. Sačuvane snimke prije i poslije udara omogućuju usporedbu s drugim svježim kraterima i provjeru modela njihova nastanka.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
