Hondrule, uklopci i izotopi meteorita čuvaju različite podatke o ranom Sunčevu sustavu. Analize razdvajaju starost, izvor materijala i promjene nastale na matičnom tijelu ili Zemlji.
Sadržaj članka
Minerali, sitne silikatne kuglice i izotopi meteorita čuvaju podatke o procesima starijima od Zemlje. Laboratorijskim analizama određuju se starost pojedinih sastojaka i način na koji su povezani. Meteorit pritom predstavlja uzorak s vlastitom poviješću zagrijavanja, udara i kasnijih promjena, a ne potpun zapis svega što se događalo u Sunčevu sustavu.
Planeti su tijekom razvoja mijenjali i reciklirali rani materijal. Neka manja tijela sačuvala su dijelove koji nisu prošli jednako intenzivnu obradu. Fragmenti tih tijela mogu stići na Zemlju kao meteoriti.
Hondriti sadrže više vrsta starog materijala
Primitivni meteoriti poznati kao hondriti uključuju sitnozrnatu osnovu, zaobljene hondrule i starije uklopke bogate kalcijem i aluminijem. Ti sastojci omogućuju usporedbu različitih događaja nastanka krutog materijala.
NASA-ina istraživanja povezuju takve uzorke s građevnim materijalom ranog planetarnog sustava. Njihovi odnosi pokazuju da disk oko mladog Sunca nije bio posvuda jednak.
Hondrule su milimetarske čestice nekoć rastaljenog silikata. Oblik i tekstura upućuju na kratkotrajno zagrijavanje te hlađenje. Točan način zagrijavanja još se istražuje, uz prijedloge udara, valova i drugih procesa.
Tekstura i sastav odgovaraju na različita pitanja
Mineralni sastav može pomoći procjeni toplinskih uvjeta. Raspored kristala daje tragove brzine hlađenja, dok okolna osnova pokazuje materijal koji je kasnije okupljen oko čestice.
Neki stariji sastojci mogu preživjeti unutar mlađe rastaljene strukture. Zbog toga jedan mali dio meteorita može sadržavati tragove nekoliko faza nastanka i kasnijih promjena. Istraživači ih razdvajaju kartiranjem minerala i usporedbom većeg broja čestica.
Fotografija presjeka pokazuje zanimljivu teksturu, ali datum i odnos sastojaka zahtijevaju mjerenja. Vizualni prikaz i kemijska analiza dopunjuju se.
Izotopi služe kao satovi i pokazatelji izvora
Izotopi istog elementa razlikuju se po broju neutrona. Radioaktivni izotopi raspadaju se poznatim brzinama. Kada se izvorni omjeri i uvjeti očuvanja mogu odgovarajuće procijeniti, odnos početnog materijala i produkata raspada omogućuje procjenu starosti.
Za rani Sunčev sustav važan je raspad aluminija-26 u magnezij-26. Uranovo-olovna datiranja pružaju drugu osnovu. NASA-in pregled navodi starosti kalcij-aluminijskih uklopaka oko 4,567 milijardi godina.
Drugi izotopni omjeri razlikuju skupine materijala različitog podrijetla i njihovo miješanje. Razlike kisika, kroma i drugih elemenata mogu povezati čestice s različitim dijelovima sustava, umjesto da same daju datum.
Promjene nakon nastanka ostavljaju dodatne tragove
Udari i zagrijavanje na matičnom tijelu mogu promijeniti mineralni zapis. Nakon pada na Zemlju voda ulazi u pukotine, metali oksidiraju, a površina prikuplja okolišni materijal.
Laboratoriji zato odabiru dijelove uzorka i provjeravaju moguće onečišćenje. Rezultat se uspoređuje s više minerala i poznatim zemaljskim materijalima. Neobičan signal može pripadati starom izvoru ili kasnijoj promjeni.
Meteoriti tako omogućuju proučavanje kretanja prašine, različitih vremena nastanka krutih sastojaka i njihovog okupljanja u veća tijela. Najviše otkrivaju kada se jasno utvrdi koji dio povijesti čuva svaki analizirani sastojak.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
