Krampus i sveti Nikola zajedno su posjećivali bečke kuće još u 17. stoljeću. Povijesni zapisi, razglednice i suvremene povorke pokazuju kako se izgled i uporaba lika mijenjaju.
Krampus je prepoznatljiv po rogovima, dlakavom kostimu i bučnim zvonima, ali njegova je povijest vezana i uz lik koji obično stoji pokraj njega: svetog Nikolu. Zajednički kućni posjeti toga para zabilježeni su u Beču još u 17. stoljeću. Svetac je donosio nagrade, a njegov zastrašujući pratitelj opomene.
Današnje povorke i horor-prikazi često ostavljaju dojam nepromijenjenog ostatka vrlo starog vjerovanja. Muzejski zapisi i istraživanja običaja pokazuju složeniji razvoj. Krampusov izgled i način nastupa mijenjali su se s publikom, medijima i lokalnim tradicijama.
Svetac i njegov zastrašujući pomoćnik
Etnologinja Susanne Breuss u tekstu za Wien Museum opisuje Krampusa kao suprotnost dobroćudnom Nikoli. Par je, najčešće uvečer 5. prosinca, dolazio u kuće kako bi pohvalio ili ukorio djecu zbog njihova ponašanja tijekom godine.
U takvom prizoru Nikola drži autoritet nad zastrašujućim pomoćnikom. Krampusovi lanci i šibe pripadaju podjeli uloga unutar obreda nagrađivanja i kažnjavanja. Kad se izdvoji samo njegova maska, lako se izgubi taj odnos sa svecem.
Podrijetlo običaja nije potpuno razjašnjeno. Breuss razmatra moguću povezanost sa starijim običajem dječjeg biskupa, koji je nakratko simbolički preuzimao položaj odraslog autoriteta. To je predložena veza koju treba pratiti kroz zapise, a ne gotov odgovor na sva pitanja o nastanku lika.
Koliko daleko sežu sačuvani tragovi
Antropolog Matthäus Rest u razgovoru koji objavljuje Goethe-Institut govori o zapisima s kraja 16. stoljeća. Time se može pratiti povijest u ranom novom vijeku. Mogući stariji utjecaji ostaju zasebno istraživačko pitanje.
Rogati likovi pojavljuju se u mnogim kulturama, no sličan izgled ne određuje njihovo zajedničko podrijetlo. Za povezivanje konkretnih običaja potrebni su nazivi, opisi, predmeti ili svjedočanstva koja pokazuju kako se praksa prenosila i mijenjala. Sačuvani zapisi zasad omogućuju pouzdanije praćenje razvoja običaja od ranog novog vijeka.
Krampusi i Perchten nisu isti likovi
Maske mogu izgledati slično, ali salzburška turistička zajednica razlikuje Nikolina pratitelja od likova Perchten. Među njima postoje raskošni Schönperchten i zastrašujući Schiachperchten, povezani s drugim zimskim običajima.
Perchten se tradicionalno vežu uz razdoblje zimskog solsticija i Bogojavljenja. Suvremene povorke mogu miješati likove, a datumi nastupa više ne slijede uvijek stariju podjelu. Za prepoznavanje fotografije zato pomažu mjesto, datum i naziv koji koriste sami sudionici.
Sudionici pojedine povorke mogu objasniti kojoj tradiciji pripadaju njihovi likovi. Pripadnost određenoj skupini i povijest njezina nastupa daju podatke koje sami rogovi i krzno ne mogu prenijeti.
Krampus na razglednici
Lik je putovao i poštom. Wien Museum čuva razglednicu Arnolda Nechanskyja iz 1912., izrađenu za Wiener Werkstätte. Katalog je opisuje kao Krampusovu i Nikolinu čestitku, dimenzija 14 puta 9 centimetara, izvedenu u tehnici litografije u boji.
Takav predmet prenosi lik daleko od kućnog posjeta ili povorke. Netko ga može odabrati kao blagdansku čestitku i poslati osobi koja nikada nije vidjela nastup. Goethe-Institut opisuje širenje razglednica u 19. stoljeću, kao i novije promjene kostima pod utjecajem horor-filmova i svjetlosnih efekata.
Krampus se održava kroz ljude koji izrađuju maske, organiziraju nastupe i razmjenjuju njegove slike. Kućni posjet i velika ulična povorka pružaju različita iskustva. Praćenje tih promjena objašnjava kako se zastrašujući Nikolin pratitelj prilagođavao svakoj novoj publici.
