Glava u obliku slova T povezuje Kilisik s ranoneolitičkom skulpturom jugoistočne Turske. Položaj ruku mogao bi prikazivati zagrljaj, ali nedokumentirani kontekst nalaza otežava određivanje starosti i namjene predmeta.
Glava je široka i plosnata, u obliku slova T. Iz uskog lica ističe se nos, a ruke se spuštaju uz vapnenačko tijelo. Šake se sastaju iznad oblika koji nalikuje glavi manje figure. Položaj ruku na skulpturi Kilisik sugerira dodir dviju figura, ali nije jasno koga bi one prikazivale ni što bi taj dodir značio.
U prikazu se mogu prepoznati roditelj i dijete, dvije spojene figure ili dijelovi jednog stiliziranog tijela. Usporedba s ranoneolitičkom umjetnošću jugoistočne Turske daje joj prepoznatljiv kontekst: oblik slova T pojavljuje se i na kamenim stupovima iz istraženih nalazišta.
Skulptura nije pronađena u dokumentiranom arheološkom sloju, što otežava određivanje njezine starosti i namjene.
Predmet bez pouzdano utvrđenog sloja
Prema prikazu arheologa Jensa Notroffa za Njemački arheološki institut, skulpturu je 1965. pronašao lokalni poljoprivrednik. Kupila su je dvojica studenata arheologije koja su radila na iskopavanjima u Arsameji, a poslije je prenesena u Arheološki muzej u Adıyamanu.
Visoka je približno 80 centimetara. Točno mjesto u arheološkom sloju i okolnosti izvorne uporabe nisu razjašnjeni. Često se navodi starost od 11.000 godina, no ta se procjena temelji na pretpostavljenoj pripadnosti prapovijesnoj tradiciji, a ne na pouzdano utvrđenom datumu samog predmeta.
Vapnenačka se skulptura ne može jednostavno datirati radiokarbonskom metodom kao komad drva. Uobičajeno bi se tražio organski materijal iz pouzdano povezanog sloja ili drugi dokaz veze s određenim razdobljem naseljavanja. Kada toga nema, veći dio argumenta počiva na usporedbama.
Oblik slova T kao ljudsko tijelo
U Nevalı Çoriju otkrivena je posebna građevina sa stupovima u obliku slova T ili gama. Uklesane ruke i šake pomogle su istraživačima prepoznati u njima vrlo stilizirana ljudska tijela.
Oliver Dietrich u prikazu povijesti istraživanja objašnjava kako je iskustvo s Nevalı Çorija utjecalo na Klausa Schmidta. Kada je 1994. došao na Göbekli Tepe, ono mu je pomoglo prepoznati obrađeni kamen kao glavu sličnog stupa. Iskopavanja su počela sljedeće godine.
Širi kontekst tih građevina razmatram i u tekstu o Göbekli Tepeu i složenosti njegovih graditelja. Kilisik tom svijetu dodaje predmet koji je oblikom sličan tamošnjim prikazima, premda ta sličnost ne otkriva njegovu izvornu namjenu.
Zajednička oblikovna tradicija ne znači da su svi prikazi predstavljali isto božanstvo, osobu ili obred. Prepoznatljiv simbol može označavati određenu vrstu lika, a da njegov pojedinačni identitet ostane nepoznat.
Jedna figura ili dvije?
Notroff uspoređuje Kilisik s T-stupovima, prirodnije oblikovanim licima poput onoga na skulpturi poznatoj kao Urfa Man te složenim prikazima figura postavljenih jedne iznad druge. Kilisik kao da spaja obilježja tih različitih pristupa.
Posebno je nejasan donji dio. Prema nekim ranijim tumačenjima, prikazani su dijelovi jednog tijela. Drugi su istraživači prepoznali majku s djetetom. Kružna udubina u donjem dijelu otvara dodatno pitanje: je li pripadala izvornoj skulpturi ili je isklesana poslije?
O tome jesu li prikazana jedno ili dva tijela ovisi i značenje cijelog prizora. Roditelj koji drži dijete upućuje na odnos među osobama. Složeni prikaz više figura mogao bi pripadati pripovijesti čiji su ostali elementi izgubljeni. Drukčije čitanje anatomije moglo bi značiti da prizora zagrljaja uopće nema.
Za razjašnjenje najviše bi pomogli slični predmeti pronađeni u dokumentiranim slojevima, s usporedivim položajem ruku i donje figure. Oni bi omogućili da se pojedina tumačenja provjere na većem broju primjera.
Položaj ruku na Kilisiku može nam izgledati kao poznata ljudska gesta. Bez sigurnog konteksta i usporedivih nalaza, ipak, ne znamo prikazuje li skulptura zagrljaj ni što je on značio njezinim tvorcima.
