Podvodni kameni niz u zaljevu Grand Traverse i mogući tragovi životinje privlače pozornost istraživača. Usporedba s dokumentiranim nalazištima Velikih jezera pokazuje kako bi se moglo razjasniti njegovo podrijetlo.
Na dnu zaljeva Grand Traverse u jezeru Michigan proteže se kameni niz čije podrijetlo još nije utvrđeno. Pozornost je dodatno privukao kamen s tragovima koji bi mogli podsjećati na mastodonta. Sustavno istraživanje trebalo bi utvrditi jesu li tragove napravili ljudi i postoji li veza s ostatkom niza.
Arheolog Mark Holley, koji je upozorio na nalaz, opisuje dug niz, a ne kameni krug. Popularni naziv podvodni Stonehenge zato ne opisuje dobro zabilježeni raspored. Podrijetlo niza i njegova moguća povezanost s ljudskim aktivnostima zasad ostaju otvoreni.
Potopljeni krajolici Velikih jezera doista čuvaju ljudske tragove. Dobro dokumentirani nalazi iz jezera Huron pokazuju kako takav dokaz izgleda, no ne mogu potvrditi podrijetlo drugog nalazišta u Michiganu.
Što je Holley opisao
Godine 2007. Holley je tijekom potrage za brodolomima sonarskim snimanjem i kasnijim zaronima uočio kamenje na dnu zaljeva. U vlastitom objašnjenju slučaja navodi niz koji se proteže više od jedne milje, odnosno preko 1,6 kilometara.
To nije isti raspored kao kameni krug kojim se često ilustrira internetska priča. Precizna lokacija nije javno objavljena, a nalazište nije prošlo sustavno istraživanje koje bi odredilo njegovu starost i nastanak.
Holleyjev opis zasad potvrđuje postojanje podvodnog kamenog niza. Iz tog se opisa još ne može zaključiti jesu li kamenje rasporedili ljudi, kada bi to učinili ni čemu bi im raspored služio.
Zašto navodni mastodont ne može dati datum
Na fotografiji jednoga kamena vide se plitki tragovi koje dio promatrača tumači kao obris velike životinje. Podvodna snimka s malo kontrasta teško je polazište za takvu procjenu. Naknadno pojačavanje kontrasta ili iscrtavanje linija može učiniti predloženi oblik uvjerljivijim nego na izvornom prikazu.
Da bi urez bio arheološki dokaz, trebalo bi pokazati da su tragovi nastali ljudskim radom, a zatim obrazložiti njihovo tumačenje. Samo prepoznavanje sličnosti s mastodontom ne rješava ni jedno od tih pitanja.
U javno predstavljenim rezultatima nije potvrđena ljudski izrađena gravura te životinje. Zbog toga se nestanak mastodonata ne može upotrijebiti za određivanje starosti kamenog niza. Najprije bi trebalo potvrditi da je doista riječ o ljudskom prikazu mastodonta.
U jezeru Huron dokazi su povezani s krajolikom
Istraživački projekt Sveučilišta u Michiganu opisuje drukčiju situaciju na grebenu Alpena–Amberley u jezeru Huron. Prije približno 9.000 godina ondje je bio kopneni koridor pogodan za kretanje karibua i ljudski lov.
Pod vodom je dokumentirano više od 60 kamenih struktura. Njihov raspored usporediv je s poznatim lovnim strukturama arktičkih područja. Sustavno uzorkovanje otkrilo je i ulomke nastale održavanjem kamenog oruđa uz pojedine objekte.
Tumačenje tako povezuje raspored, okoliš i tragove ljudskog rada. Ono se ne oslanja na jedan kamen koji podsjeća na životinju. Nalazi iz Hurona opravdavaju istraživanje drugih potopljenih površina, ali ne dokazuju da je niz iz Grand Traverse Baya nastao na isti način.
Od sonarske slike do arheološkog nalaza
Opis metoda projekta u Huronu pokazuje koliko koraka prethodi sigurnijem tumačenju. Najprije se rekonstruira nekadašnji krajolik i snima dno. Zanimljive točke pregledavaju podvodni uređaji i ronioci, nakon čega slijede detaljnije karte i uzorci.
Drvo, ugljen, sedimenti i tragovi obrade kamena mogu pomoći odgovoriti na pitanja o okolišu, starosti i ljudskoj prisutnosti. Za kameni niz u Michiganu potreban je vlastiti skup takvih podataka.
Slično vrijedi za istraživanje potopljenih prapovijesnih obala: promjena vodostaja može sakriti vrijedan krajolik, ali ga sama ne pretvara u naselje ili spomenik. Niz u zaljevu Grand Traverse ostaje trag vrijedan istraživanja. Precizno snimanje, pregled mogućih ureza i uzorkovanje okolnih naslaga mogli bi pokazati jesu li niz oblikovali ljudi ili je nastao prirodnim procesima.
