Iskopavanja Troje vratila su stvarno mjesto u priču o Homerovu ratu. Pitanje povijesnog uzora njegova najvećeg junaka vodi kroz arheološke slojeve, usmenu predaju i kasnija tumačenja epa.
Ahilej pripada među najpoznatije ratnike u povijesti književnosti. Njegov bijes, povlačenje iz borbe i povratak nakon Patroklove smrti pokreću velik dio Ilijade. Mogućnost da je Homerov junak imao stvaran uzor i dalje se razmatra. Otkriće Troje pokazalo je da epska predaja može sačuvati sjećanje na stvarno mjesto. Pitanje koliko je sačuvala od ljudi koji su ondje ratovali ostaje mnogo teže.
Na brežuljku Hisarliku u današnjoj Turskoj doista se nalazio grad koji povezujemo s Trojom. Stoljeća naseljavanja ostavila su više slojeva, od ranih zajednica do gradova koji su rasli na ruševinama svojih prethodnika. Upravo zato odgovor ne može stati u jednostavnu tvrdnju da je arheologija potvrdila ili opovrgnula cijelu Ilijadu.
Arheološki nalazi iz Troje
UNESCO-ov opis arheološkog nalazišta Troje naglašava dug kontinuitet naseljavanja i važnost grada u dodirima između Anatolije i sredozemnog svijeta. Položaj blizu prolaza između Egejskog i Crnog mora objašnjava zašto je taj prostor mogao privlačiti trgovce, vladare i vojske.
Arheolozi su u kasnobrončanodobnim slojevima pronašli tragove razaranja. Takvi nalazi pokazuju da je grad doživio razaranja u razdoblju koje se povezuje s trojanskom predajom. Ne govore sami po sebi tko ga je napao, koliko je sukob trajao ili je li upravo taj događaj postao jezgra priče koju je stoljećima poslije zabilježio Homer.
Predaja je možda spojila sjećanja na više sukoba. Moguće je i da je jedan događaj, prenošen usmeno kroz generacije, postupno dobio razmjere rata u kojem sudjeluju najveći junaci i sami bogovi. Obje mogućnosti zaslužuju razmatranje, ali nijednu ne možemo odabrati samo na temelju spaljenog sloja.
Ahilej kakvog upoznajemo u Ilijadi
U Ilijadi Ahilej je vođa Mirmidonaca i ratnik čija odsutnost mijenja odnos snaga pred Trojom. Njegov sukob s Agamemnonom i povlačenje iz borbe važni su za razvoj radnje.
Nakon Patroklove smrti Ahilej se vraća u borbu i ubija Hektora. Hektorov otac Prijam zatim dolazi zatražiti sinovo tijelo, koje mu Ahilej naposljetku predaje.
Poznata priča o Ahilejevoj peti pripada kasnijoj predaji. Ilijada ne završava njegovom smrću, nego Hektorovim pogrebom. Ta razlika pokazuje kako se lik mijenjao kroz stoljeća: ono što danas doživljavamo kao jednu priču sastavljeno je od više tradicija.
Može li junak imati stvaran uzor?
Usmeno pripovijedanje može sačuvati ime, mjesto ili uspomenu na iznimnog ratnika, čak i kada se oko njih izgradi mnogo novih epizoda. Ahilej je zato mogao imati povijesni uzor. Mogao je nastati i spajanjem osobina više ljudi, ili kao književni junak čija važnost ne ovisi o jednoj stvarnoj biografiji.
Zasad nemamo brončanodobni zapis koji bi ga pouzdano povezao s osobom opisanom u epu. To ograničava ono što smijemo tvrditi, ali ne zatvara pitanje. Pronalaženje stvarne Troje upozorava koliko je neoprezno cijelu predaju unaprijed proglasiti izmišljotinom. Jednako bi neoprezno bilo iz postojanja grada zaključiti da je svaki njegov književni junak povijesno potvrđen.
Arheološki nalazi i pisani izvori mogu razjasniti povijesne okolnosti u kojima je nastala trojanska predaja. Postojanje grada dobro je dokumentirano, dok za identifikaciju Ahileja kao povijesne osobe zasad nema pouzdanog dokaza.
