Jay Stratton opisuje nuklearnu podmornicu kao mamac za UAP

Bivši čelnik Pentagonove radne skupine za UAP Jay Stratton u memoarima opisuje plan u kojem je nuklearna podmornica trebala poslužiti kao mamac za neidentificirane objekte. Namjera je bila privući ih na odabrano područje i pratiti instrumentima, umjesto oslanjanja na slučajne susrete.

Njegov opis otvara pitanje koje se ponavlja u raspravama o UAP-ima: postoje li obrasci koje možemo prepoznati i ispitati? Dio prijavljenih susreta ostao je nerazjašnjen, a pojedini vojni zapisi sadrže opažanja s više senzora. No što takvi podaci doista govore o objektima, njihovu ponašanju i mogućem podrijetlu?

Zašto je podmornica trebala biti mamac?

Prema prikazu memoara koji donosi Popular Mechanics, plan se temeljio na pretpostavci da UAP privlače nuklearni izvori. Podmornicom bi se pokušalo privući objekt dovoljno blizu za praćenje, uz razmatranje mogućnosti njegova hvatanja ili izvlačenja. Članak ne donosi operativne zapise iz kojih bi se mogao utvrditi ishod misije.

Stratton je o povezanosti UAP-a s nuklearnim objektima govorio i u emisiji The Cats Roundtable 18. listopada 2026. Rekao je da je tijekom istraživanja uočio obrazac prijava uz raketne silose, skladišta nuklearnog oružja, podmornice i nosače zrakoplova te ga pokušao iskoristiti za prikupljanje boljih podataka.

U istom je razgovoru početak svojeg zanimanja za UAP smjestio u 2005., kada je radio u američkoj Obrambenoj obavještajnoj agenciji, DIA-i. Ispričao je da mu je pokazana snimka crnog trokutastog objekta iznad nuklearnog raketnog silosa. Prema njegovu iskazu, način gibanja nije odgovarao poznatoj tehnologiji, a provjerama je isključio američki i protivnički program. To su njegovi zaključci; bez snimke i pratećih podataka drugi istraživači ne mogu ponoviti tu procjenu.

Strattonova knjiga Out of the Shadows: Revealing the Truth About Non-Human Intelligent Life objavljena je 13. listopada 2026. u izdanju William Morrowa. Memoari iznose iskustva čovjeka koji je sudjelovao u službenim istraživanjima, ali za razumijevanje njegove priče valja razjasniti i što oznaka UAP zapravo znači.

Što je UAP i po čemu se razlikuje od NLO-a?

UAP je engleska kratica za unidentified anomalous phenomena, odnosno neidentificirane anomalne pojave. U starijoj uporabi slovo A odnosilo se na zračne pojave, dok je današnji naziv širi. Poznatiji izraz NLO, neidentificirani leteći objekt, također opisuje nešto što u trenutku opažanja nije prepoznato.

Ni jedna oznaka sama po sebi ne određuje podrijetlo pojave. U prijavama se mogu naći različite stvari: stvarni objekti, atmosferske ili astronomske pojave te učinci nastali pri snimanju i obradi podataka. Zato UAP-e ne treba zamišljati kao jednu vrstu letjelice s jednim zajedničkim objašnjenjem.

U dijelu slučajeva naknadna analiza otkrije poznat uzrok. Drugi ostanu otvoreni jer opažanje traje prekratko, nedostaje podatak o udaljenosti ili snimka ne prikazuje dovoljno pojedinosti. Postoji i važna razlika između slučaja za koji nemamo dovoljno podataka i slučaja u kojem kvalitetna mjerenja upućuju na ponašanje koje zasad ne znamo objasniti.

Što pokazuju službeni podaci?

Američko Ministarstvo obrane u kolovozu 2020. objavilo je osnivanje UAPTF-a, radne skupine pod vodstvom mornarice. Njezina zadaća bila je otkrivati, analizirati i evidentirati pojave koje bi mogle ugroziti nacionalnu sigurnost. Neidentificiran objekt u vojnom zračnom prostoru važan je i kada se na kraju pokaže da je riječ o poznatoj tehnologiji.

Preliminarna obavještajna procjena iz lipnja 2021. obuhvatila je 144 prijave iz razdoblja od 2004. do 2021. U 80 prijava opažanja su zabilježena s više senzora. Autori su procijenili da većina prijavljenih slučajeva vjerojatno predstavlja fizičke objekte. Te se brojke odnose na tada analizirani skup, a ne na ukupan broj svih opažanja UAP-a.

U 18 incidenata, opisanih u 21 prijavi, navedena su neobična gibanja ili letne značajke, među njima zadržavanje položaja na vjetru, nagli manevri i velike brzine bez vidljivog pogona. Izvješće je tražilo dodatnu analizu kako bi se utvrdilo pokazuju li ti zapisi naprednu tehnologiju ili imaju drugo objašnjenje.

To je razlog za ozbiljno istraživanje: postoje prijave koje zaslužuju provjeru, uključujući one potkrijepljene instrumentima. Sam zapis na više senzora ipak ne otkriva automatski tko je objekt izradio ni odakle dolazi. Za to treba razumjeti što je svaki instrument izmjerio i koliko su ta mjerenja pouzdana.

Zašto snimka ne otkriva uvijek stvarnu brzinu?

Na snimci iz zrakoplova objekt može izgledati kao da juri iznad mora, iako se dio prividnog gibanja događa zbog kretanja kamere. Pentagonov ured za istraživanje UAP-a, AARO, u svojim objašnjenjima navodi paralaksu kao jedan od uzroka takva dojma. Blizak, spor objekt može se u odnosu na udaljenu pozadinu doimati vrlo brzim kada ga promatrač prati iz letjelice.

Za izračun stvarne brzine zato su potrebni udaljenost, položaj promatrača i podaci o kameri. Pomak preko zaslona nije dovoljan: isti prividni pomak može nastati pri različitim udaljenostima i brzinama. Ni odsutnost vidljivih krila ili ispušnog mlaza ne dokazuje sama po sebi nepoznat pogon, osobito kada je objekt na snimci tek nekoliko piksela.

Takva objašnjenja imaju smisla kada odgovaraju konkretnim mjerenjima. Ne mogu se jednostavno prenijeti na svaki neriješen slučaj. Jednako tako, dojam naglog ubrzanja treba provjeriti prije nego što ga se proglasi svojstvom objekta.

Znamo li imaju li UAP-i izvanzemaljsko podrijetlo?

Prema javno objavljenom stajalištu NASA-e, nema dokaza da UAP-i imaju izvanzemaljsko podrijetlo. Agencija istodobno upozorava da je kvalitetnih opažanja premalo za znanstvene zaključke o njihovoj prirodi. Njezina neovisna studija iz 2023. bavila se načinima prikupljanja i analize budućih podataka, a nije bila pregled svih prijašnjih susreta.

Nepoznato podrijetlo ostavlja otvorena pitanja. Moguća objašnjenja treba razmatrati prema onome što konkretan slučaj pokazuje, od pogrešne identifikacije i nepoznatih tehničkih sustava do mogućnosti za koje bi bili potrebni sasvim novi dokazi. Hipoteza o izvanzemaljskoj tehnologiji može biti predmet istraživanja, ali ne proizlazi samo iz toga što druga objašnjenja još nisu potvrđena.

Ni jedno razjašnjeno opažanje ne rješava sva ostala, kao što ni jedan neriješen slučaj ne potvrđuje određeno podrijetlo. Za čitatelja je zato korisnije pratiti koji su podaci dostupni nego prebrojavati izjave za i protiv.

Kako bi izgledao uvjerljiviji dokaz?

Mnogo bi značio događaj zabilježen neovisnim instrumentima, uz izvorne zapise, točno vrijeme, položaje i poznata ograničenja opreme. Takvi podaci omogućuju usporedbu putanje s prometom zrakoplova, satelitima, balonima i vremenskim uvjetima. AARO među korisnim materijalima posebno navodi snimke visoke razlučivosti s metapodacima; kompresija i naknadna obrada mogu ukloniti pojedinosti ili stvoriti varljive tragove.

Ako bi se tvrdnja odnosila na pronađeni materijal, trebalo bi dokumentirati gdje je pronađen, kako je čuvan i tko ga je analizirao. Neobičan sastav bio bi početak istraživanja. Za zaključak o podrijetlu trebalo bi pokazati zbog čega poznati prirodni i tehnološki procesi ne objašnjavaju njegove osobine.

Zasebno istraživačko pitanje predstavlja potraga za mogućim tehnološkim ostacima u Mjesečevoj prašini, gdje bi trebalo razlikovati umjetne čestice od prirodnih.

Za Strattonovu pretpostavku o nuklearnim izvorima važna je i usporedba s drugim područjima. Obavještajno izvješće iz 2021. upozorilo je da grupiranje opažanja uz vojne poligone može odražavati veći broj senzora, pozornost i upute za prijavljivanje. Potrebno je razlikovati češće pojavljivanje od češćeg otkrivanja.

U tome je istraživačka vrijednost priče o podmornici kao mamcu. Kada bi bili dostupni zapisi prije njezina dolaska, tijekom prisutnosti i nakon odlaska, uz usporediva opažanja drugdje, moglo bi se provjeriti je li zabilježena promjena. To bi bio konkretan korak prema odgovoru privlači li nešto povezano s nuklearnim sustavima doista te objekte.