Hijerapolisov prolaz u Had: mjerenja plina objašnjavaju opasnost antičkog svetišta

Otvor u tlu antičkog Hijerapolisa ispuštao je plin koji je mogao usmrtiti životinje. Oko njega je izgrađen Plutonion, svetište povezano s Plutonom i Korom, božanstvima podzemlja. Antički autori opisivali su ga kao prolaz prema Hadu. Suvremena mjerenja pokazala su fizičku opasnost koja je takvoj predodžbi dala vrlo konkretan povod.

Hijerapolis se nalazi uz današnji Pamukkale u jugozapadnoj Turskoj. Plinski otvor dio je geološki aktivnog područja povezanog s termalnim izvorima. Arheologija otkriva kako je prirodna pojava uklopljena u arhitekturu i obrede grada.

Špilja unutar organiziranog svetišta

Kompleks je uključivao špilju, otvor iz kojeg izlazi plin i prostor nalik kazalištu za promatrače. Posjetitelji su mogli pratiti obrede ispred opasnoga mjesta. Građevina je omogućila javno promatranje pojave koja se povezivala s granicom živih i mrtvih.

Talijansko Ministarstvo vanjskih poslova opisalo je radove na Plutonionu 2018., uključujući obnovu gledališta, stupova i dijelova svetišta. Takvi zapisi pomažu razlikovati izvorne nalaze od elemenata koji su obnovljeni za današnji obilazak.

Ugljikov dioksid nakuplja se pri tlu

Hardy Pfanz i suradnici analizirali su plin prijenosnim instrumentima. Rad je objavljen online 2018., a u časopisnom svesku 2019. U unutrašnjem dijelu zabilježili su koncentracije ugljikova dioksida do približno 91 posto. Na izlazu su vrijednosti snažno ovisile o visini iznad tla.

U određenim uvjetima plin se može zadržavati u niskom prostoru i smanjiti raspoloživost kisika. Životinja kojoj je glava blizu tla može se naći u drukčijem sloju zraka od osobe koja stoji uspravno. Visina zato postaje važan podatak za razumijevanje opaženih posljedica.

Mjerenja pokazuju i vremenske promjene. Posebno opasne koncentracije mogu se nakupljati noću. Svaka izmjerena vrijednost pripada određenom položaju i trenutku, pa se ne može prenijeti kao jedna stalna brojka za cijelo svetište.

Zašto su svećenici mogli preživjeti

Antički opisi navode da su životinje kod otvora ugibale, dok su svećenici povezani s kultom preživljavali. Razlika u visini i poznavanje mjesta pružaju moguće fizičko objašnjenje. Osoba na povišenom položaju mogla je ostati iznad gušćeg sloja plina.

Netko tko redovito boravi u svetištu mogao je poznavati sigurnije položaje i vrijeme približavanja. Ta mogućnost ne rekonstruira svaki pojedini obred. Moderni instrumenti provjeravaju plin danas, a antički tekstovi čuvaju opise i tumačenja ranijih iskustava.

Strabon i Plinije prenijeli su reputaciju mjesta kao prolaza u podzemlje. Istraživanje plina pokazuje da su opisi pogibije životinja imali stvarnu fizičku podlogu. Za razumijevanje cijelog prizora potrebni su i podaci o načinu uporabe svetišta.

Geološka pojava dobila je obredno značenje

Stanovnici nisu trebali laboratorijske analizatore da bi uočili neobičnu opasnost. Njezine su učinke mogli promatrati i povezivati s božanstvima svojega vjerskog svijeta. Arhitektura je omogućila da to iskustvo postane organiziran javni događaj.

Keramika, skulpture i životinjski ostaci pomažu pratiti promjene kompleksa. Plutonion zato nije samo zanimljiv otvor u tlu. Njegovo značenje ovisi o prostoru koji je oko njega izgrađen i radnjama koje su se ondje odvijale.

Mjerenje plina objašnjava važan dio antičkih opisa, ali ne određuje što je svaki posjetitelj mislio o podzemlju. U Hijerapolisu se prirodni izvor plina može proučavati zajedno s ostacima svetišta i pisanim opisima njegovih učinaka. Njihova usporedba omogućuje proučavanje odnosa geologije i vjerovanja na jednom konkretnom mjestu.