Ross Fellowes povezao je egipatske pogrebne tekstove s radioaktivnim materijalom. Njegova hipoteza ne proizlazi iz takvog arheološkog nalaza, a mjerenja radona sama ne dokazuju pohranu radioaktivnog otpada u grobnicama.
Zatvorena prostorija, nevidljiva opasnost i upozorenje protiv uznemiravanja mrtvih lako se uklapaju u priču o faraonovu prokletstvu. No pitanje je li nešto u egipatskim grobnicama moglo štetiti posjetiteljima može se postaviti i bez nadnaravnog objašnjenja. Za odgovor su potrebna mjerenja, uzorci i podaci o izloženosti.
Ross Fellowes u radu objavljenom 2024. u časopisu Journal of Scientific Exploration predložio je da dio egipatskih pogrebnih tekstova opisuje radioaktivni materijal. Podzemne bi prostorije, prema njegovu tumačenju, mogle sadržavati opasne ostatke. Rad nije izvješće o iskopanom spremištu nuklearnog otpada.
Radioaktivnost je u egipatskim grobnicama doista mjerena. Povezivanje tih mjerenja s Fellowesovom hipotezom ipak zahtijeva razlikovanje vrste zračenja, njegova izvora i načina na koji autor čita stare tekstove.
Od žutog materijala do uranija
Fellowes spominjanje kolača od šafrana, brojeva dva, tri i pet te nevidljivih emanacija povezuje s uranijem-235. Opasne ostatke spomenute u tekstovima tumači kao trag pohrane otpada. To je njegovo čitanje vjerskog jezika, a ne kemijska identifikacija pronađene tvari.
Moguće je zamisliti da su ljudi štetan mineral opisivali jezikom vjerovanja svojeg vremena. No da bi se takva veza dokazala, i materijal i tekst morali bi neovisno upućivati na istu tvar.
Uranijev koncentrat poznat kao yellowcake dobiva se preradom rude. Uranij-235 jedan je izotop uranija, odnosno oblik njegove atomske jezgre. U prirodnom uraniju čini približno 0,7 posto. Dobivanje koncentrata i povećavanje udjela tog izotopa dva su različita postupka.
Žuta boja zato ne može sama identificirati obogaćeni uranij. Za identifikaciju tvari bili bi potrebni kemijska analiza uzorka, omjeri izotopa i dokumentiran položaj u netaknutom sloju. Bez takva nalaza brojčana ili jezična podudarnost ostaje dio hipoteze.
Što su instrumenti mjerili
Odvojeno istraživanje zračenja u egipatskim piramidama i grobnicama obuhvatilo je radon-222, kratkoživuće produkte njegova raspada, produkte raspada torona i gama-zračenje. Terenski je rad uključivao Sakaru, a radon je mjeren scintilacijskim ćelijama.
Mjerenja utvrđuju prisutnost radioaktivnih plinova i zračenja, ali sama ne dokazuju pohranu industrijskog otpada. Izvor povišenih vrijednosti treba utvrditi zasebnim istraživanjem.
Svjetska zdravstvena organizacija objašnjava da je radon prirodni radioaktivni plin koji nastaje raspadom uranija u stijenama i tlu. Bez boje je, mirisa i okusa. Može se nakupljati u zatvorenim prostorima, ovisno o podlozi, građevini i ventilaciji. Njegov dobro utvrđen zdravstveni rizik jest rak pluća povezan s dugotrajnom izloženošću.
Za utvrđivanje izvora zračenja trebalo bi proučiti geologiju, pukotine, izmjenu zraka i sezonske promjene. Ponovljena mjerenja te uzorci zidova i naslaga pomogli bi razlikovati izvor u samoj prostoriji od plina koji ulazi iz okolnog tla.
Nedostaju podaci o izloženosti ljudi
Fellowes je razmatrao zapise o 505 egiptologa i osoba povezanih s njihovim radom. U radu navodi da su podaci o izloženosti nepotpuni, uzroci smrti dijelom poznati iz anegdotalnih zapisa, a odgovarajuća neizložena usporedna skupina nije dostupna.
Zbog tih ograničenja bolest pojedine osobe ne može se povezati s izmjerenom dozom zračenja. Osobe su boravile na različitim mjestima i u različitim razdobljima; naknadno mjerenje u jednoj prostoriji ne pokazuje kojoj su dozi bile izložene.
Najsnažniji dokaz za predloženu vezu bio bi dokumentiran nalaz materijala neuobičajenog radioaktivnog sastava, u kontekstu koji pokazuje kako i kada je ondje postavljen. Natpis koji bi se mogao povezati s istim materijalom dodatno bi ojačao argument. Do tada hipotezu o pohranjenom radioaktivnom ostatku treba razlikovati od mjerljive prisutnosti prirodnog plina u zraku grobnica.
