Sedamnaest minijaturnih lijesova pronađeno je na brdu Arthur’s Seat 1836. Sačuvani predmeti daju tragove o izradi, dok veza s Burkeom i Hareom ostaje nepotvrđeno tumačenje.
Sadržaj članka
Skupina dječaka koja je u lipnju 1836. tražila zečje rupe na brdu Arthur’s Seat u Edinburghu pronašla je sedamnaest minijaturnih lijesova. Bili su skriveni u kamenoj udubini iza ploča škriljevca. Svaki je sadržavao malu izrezbarenu drvenu figuru, ali uz njih nije ostavljen zapis koji bi objasnio tko ih je izradio i zašto.
Osam primjeraka sačuvano je u zbirci škotskih nacionalnih muzeja. Preostalih devet nije pronađeno. Predmeti su dugi približno deset centimetara, a njihovi drveni dijelovi, tkanina i sitni metalni elementi nude tragove o izradi.
Figure i lijesovi možda nisu nastali za istu svrhu
Sačuvani lijesovi izrađeni su od pojedinačnih blokova borova drva. Poklopci imaju sitne pričvrsne elemente, a na nekima se pojavljuje metalna oplata. Na figurama su ostaci tkanine koji se povezuju s odjećom ranih tridesetih godina devetnaestog stoljeća.
Samuel Pyeatt Menefee i Allen Simpson u istraživanju iz 1994. uspoređivali su oblikovanje figura i kutova lijesova. Figure imaju slične proporcije i detalje lica, dok se način izrade lijesova više razlikuje.
Uspravna tijela, stopala nalik čizmama i pomične ruke potaknuli su prijedlog da su figure prvotno bile vojnici za igru. Lijesovi su im mogli biti pridruženi poslije. To bi značilo da konačni skup uključuje više faza uporabe.
Alati upućuju na vještinu, ali ne daju ime
Neki metalni dijelovi i način rezanja drva uspoređeni su s obućarskim radom. Oštar kukasti nož mogao je biti prikladan za izradu sitnih oblika. Takva usporedba može pomoći u procjeni zanimanja i vještina izrađivača.
Jedan tip alata ipak ne identificira određenu osobu. Razlike među predmetima također mogu predstavljati rad više ljudi ili promjenu načina rada istog izrađivača. Za utvrđivanje imena izrađivača potreban je dokument ili drugi izravno povezan trag.
Moguća veza s Burkeom i Hareom
Edinburgh je tada bio važno središte anatomskog obrazovanja. William Burke i William Hare prodali su anatomu Robertu Knoxu tijela sedamnaest osoba krajem dvadesetih godina devetnaestog stoljeća. Burke je pogubljen 1829.
Podudaranje broja tijela i malih lijesova potaknulo je prijedlog da je riječ o simboličnom ukopu. Menefee i Simpson razmatrali su mogućnost da je netko izradio zamjenski pogrebni spomen za ljude čija su tijela završila na disekciji.
Nije pronađen natpis, pismo ni svjedočenje koje bi tu vezu potvrdilo. Figure se ne mogu povezati s imenima pojedinih osoba. Podudaranje broja ostaje razlog za istraživanje, a ne konačno objašnjenje.
Predaja i put do muzeja
Druga tumačenja uključuju zaštitne amajlije ili simboličan ukop ljudi koji su umrli daleko od doma. Predložena je i veza s pomorcima. Za primjenu konkretnog pomorskog običaja na ove predmete nije pronađena dovoljna potvrda.
Lijesovi su prolazili kroz privatne zbirke prije nego što je osam primjeraka 1901. darovano muzeju. Pronalazak nije dokumentiran suvremenim arheološkim postupkom, što ograničava rekonstrukciju njihova prvotnog rasporeda. Sačuvani predmeti ipak omogućuju usporedbu izrade i materijala. Ti tragovi ostaju najbolja osnova za traženje osobe i namjere iza neobičnog skupa.
Citiraj ovaj članak
Za izvor navedi autora, naslov i poveznicu na ovaj članak.
Imaš pitanje, novi izvor ili upit za razgovor o ovoj temi? Javi mi se o ovom članku.
