Izvještaji i karta ekspedicije iz 1976. pružaju polazište za istraživanje ekvadorske špilje. Priča o metalnoj knjižnici otvara dodatna pitanja o predmetima, dokumentaciji i dugoj povijesti lokalnih zajednica.
Tvrdnje o skrivenoj knjižnici metalnih knjiga privukle su svjetsku pozornost na ekvadorsku špilju Cueva de los Tayos. Ekspedicija iz 1976. ostavila je izvještaje, fotografije i kartu, koji pružaju polazište za razumijevanje onoga što je ondje istraženo.
Provjera tvrdnji o knjižnici zahtijeva podatke o svjedocima, mjestu navodnog nalaza i dokumentaciji koja bi omogućila ponovno pronalaženje predmeta. Izvještaji o ekspediciji pomažu razdvojiti opažanja istraživača od kasnijih tumačenja.
Vrijednost terenskog rada pritom se ne smanjuje ako legendarni nalaz nije potvrđen. Karte prolaza i podaci o životinjama otkrivaju stvarni okoliš u kojem se ljudi već dugo kreću.
Špilja koju su lokalni stanovnici poznavali
Cueva de los Tayos nalazi se na istočnoj strani Anda, u području Morona-Santiago, na teritoriju naroda Shuar. Vapnenački sustav okružen je tropskom šumom, a ulazak i kretanje zahtijevaju odgovarajuću opremu i iskustvo.
Ime je povezano s pticama koje se u špilji odmaraju i razmnožavaju. Tayos, odnosno Steatornis caripensis, noćne su ptice koje se hrane plodovima. U tami se mogu orijentirati uz pomoć zvučnih signala. Špilja je važno stanište tih ptica, zbog čega ima i zoološku vrijednost.
Istraživanja špilje obuhvaćaju geologiju, živi svijet i tragove ljudskih aktivnosti.
Knjiga izvještaja i karta prolaza
Katalog Casa de la Cultura Ecuatoriana bilježi monografiju Las cuevas de los Tayos, objavljenu u Quitu 1976., na 56 stranica. Naslov izričito povezuje publikaciju s ekvadorsko-britanskom znanstvenom ekspedicijom u srpnju i kolovozu te godine.
Brazilsko speleološko društvo čuva bibliografski zapis izvještaja Davida Judsona u publikaciji British Cave Research Association. Opis navodi fotografije i kartu špilje.
Navedeni autori, publikacije i datumi omogućuju pronalaženje izvorne dokumentacije. Speleološka karta pokazuje odnose među prolazima i razinama. Fotografije omogućuju usporedbu mjesta, dok izvještaj opisuje što je skupina radila i zabilježila.
Bibliografski zapis ipak ne treba predstavljati kao potpuni popis svega što je u špilji pronađeno. Za detaljnu provjeru pojedinog arheološkog predmeta potrebno je doći do odgovarajućeg izvještaja i njegovih podataka o nalazu.
Kako je metalna knjižnica postala dio priče
Tvrdnje Juana Móricza o skrivenoj knjižnici i ostacima izgubljene civilizacije prethodile su ekspediciji iz 1976. Erich von Däniken pridonio je njihovu širenju kroz nagađanja o drevnim astronautima. Kasnija prepričavanja pridruživala su špilji zlato, strojeve i podzemne gradove.
Za svaku od tih tvrdnji vrijedi isto pitanje: koji se predmet može pokazati i kakva mu je dokumentirana povijest? Predmet bez jasnog mjesta nalaza, čak i ako je stvaran, ne dokazuje podzemni grad. Predmet koji podsjeća na knjigu ne postaje arhiv bez provjere materijala, načina izrade i znakova na njemu.
Dodatnu poteškoću stvaraju kasniji posjeti i poremećeni slojevi. Ugljen, keramika ili kost mogu pripadati različitim razdobljima korištenja špilje. Njihovo zajedničko mjesto čuvanja nakon istraživanja ne znači da su zajedno bili položeni.
Daljnja istraživanja špilje
Geološka, zoološka i arheološka istraživanja mogu utvrditi kojim su se prolazima ljudi kretali, koji nalazi potječu iz očuvanih slojeva i kako su se lokalne zajednice koristile špiljom.
Takva istraživanja trebaju uključivati zajednice Shuar, čijem teritoriju mjesto pripada. Prirodna i ljudska povijest Cueve de los Tayos još nije u cijelosti istražena. Tvrdnje o metalnoj knjižnici za daljnju provjeru zahtijevaju dokumentirane nalaze. Objavljena dokumentacija o predmetima, njihovu položaju i materijalu omogućila bi da se tvrdnja istraži znatno dalje od prepričavanja. Postojeće karte i izvještaji zasad su temelj za planiranje novih istraživanja.
