Alakokov dugi zid veže se uz predaju o noćnim graditeljima Menehunima. Sediment, ustave i obnova pokazuju kako je ribnjak funkcionirao i zašto se procjenjuje da ima oko 600 godina.
Kameni zid dug približno 820 metara odvaja ribnjak Alakoko od rijeke Hulēʻia na havajskom otoku Kauaʻi. Uz njega se veže predaja o Menehunima, vještim graditeljima koji su navodno u jednoj noći prenosili kamenje iz ruke u ruku i dovršili građevinu. Sačuvani ribnjak omogućuje i istraživanje stvarnog znanja o vodi, hrani i gradnji.
Dok predaja opisuje iznimne graditelje, sediment i zapisi o obnovi pokazuju kako je sustav nastao i što je potrebno za njegovo održavanje. Procjena starosti koju objavljuju skrbnici ribnjaka smješta njegovo osnivanje prije otprilike šest stoljeća.
Zid koji ne zaustavlja svu vodu
Alakoko, poznat i kao ʻAlekoko ili ribnjak Menehuna, nalazi se blizu Līhuʻea. Zauzima nekadašnji riječni zavoj. Zid odvaja približno 16 hektara vodene površine od riječnog kanala, ali omogućuje izmjenu vode kroz ustave.
U zaštitnoj dozvoli iz 2024. opisane su dvije ustave, mākāhā. Jedna se nalazi uz nizvodni kraj zida, a veća bliže njegovu središtu. Voda je bočata, nastala miješanjem slatke i slane vode, dok plima utječe na njezinu razinu.
Zid ima kameno lice prema rijeci i zemljani nasip prema ribnjaku. Obnova zato zahtijeva više od slaganja kamenja. Potrebno je obnoviti nasip, pratiti protok i upravljati sedimentom kako bi ribnjak ponovno imao odgovarajuće uvjete za ribu.
Što govori jezgra sedimenta
Ribnjak se ponekad opisuje kao tisuću godina star. Mālama Hulēʻia, organizacija koja skrbi o njemu, navodi uži raspon na temelju istraživanja Davida Burneyja. On je 2002. uzeo sedimentnu jezgru iz ribnjaka.
Dublji slojevi sadržavali su malo znakova ljudske aktivnosti. Viši sloj donio je drvenaste ostatke, travu i ugljen, koji upućuju na promjenu okoliša i paljenje vatre. Prema tumačenju koje prenosi Jan TenBruggencate, ribnjak je uspostavljen između približno 1390. i 1450.
Datum proizlazi iz slijeda taloženja i promjena u sedimentu. Ne određuje jednu godinu gradnje niti broj graditelja. Ipak, daje precizniji okvir od općeg navoda o tisućljetnoj starosti.
Predaja o jednoj noći gradnje
Havajska turistička zajednica prenosi priču o nizu Menehuna koji dodaju kamenje jedni drugima. Masivan zid pruža joj stvarno mjesto u krajoliku. Njegova veličina otvara pitanja o organizaciji rada, prijenosu materijala i odabiru kamena.
Na samoj građevini nije sačuvan popis ljudi koji su je podigli. Njihov se rad može istraživati preko oblika zida i prilagodbe riječnim uvjetima. Predaja i materijalni nalazi tako daju različite vrste podataka o istom mjestu.
U obnovi je sudjelovalo oko 2000 ljudi
Invazivne mangrove zarasle su dijelove vode i močvare, a njihovo je korijenje oštećivalo zid. Obnova je uključivala uklanjanje približno 10,5 hektara mangrova te vraćanje vidljivosti i protoka u sustav.
Havajski odjel za zemljište i prirodne resurse izvijestio je da je 21. listopada 2023. u velikoj radnoj akciji sudjelovalo oko 2000 ljudi. Timovi su podizali i obnavljali različite dijelove zida, uz preostale proboje i radove na vodnom sustavu.
Suvremena obnova ponovno je okupila velik broj ljudi uz kameni zid. Ti su radovi dokumentirani izvještajima i fotografijama. Oni pokazuju koliko održavanje stoljetne građevine ovisi o zajednici, stručnom znanju i stalnom praćenju rijeke. Alakoko je istodobno mjesto predaje i sustav za proizvodnju hrane koji treba trajnu brigu.
